ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 68

Danas mu je bio veličanstven sprovod. Govorio je na grobu Čingrija, lijepo i vrlo umjereno, i Milić

1 koji se nešto malo osvrnuo na zadnje sukobe u saboru, ali ne izazivno. Inače velika manifestacija. Mi smo dakako učestvovali, a učestvovali su i Srbi i autonomaši. Ovi zadnji ne službeno kao Gabinet

2 nego pojedince, svi su bili. Dr. Pero Klaić

3 priporučio je dundu Lu ju, da od s vi j eh vrpca vijenaca (bilo je 280 vijenaca, dva put više nego za Gundulićev spomenik) sačuva i posije u Zadar tri vrpce: odbora dalmatinskog, općine spljetske i Odbora pravaškog u Spljetu. Ja ti tako javljam, jer mislim da će Vas zanimat. S druge strane kopa mi se po pameti: koji se vrag sad u nas ima oplesti. Piši mi malo, boga ti: što ti i tvoji prijatelji mislite? Kako naprama klerikalnoj struji? Kako naprama narodnjacima Bulatovim

4

, i onim nekim drugim? Čini li ti se da smo mi s naši j em kolim malo preduboko zagazili? Pak i ova nova društva naša u koja smo dospjeli. Ja bogme sam ne mogu da se u svemu ovome snagjem, a ti znaš dobro, kako je ovdje sa ostalim našim. Što se tebi čini, kako bismo se imali vladat sad u naknadnim izborima a) za Zadar i b) za Beč

5

? Nas je Zagreb i t.d. ubio. Ja nemam nade da bismo mogli pobijediti ni za Zadar ni za Beč, ali bismo mogli razdor uvećati. Sada je bolje da se razdor širi, ili da se nekako nagje modus. S druge strane neki već viču: ako nema bit pop, nećemo se maknut. Kakvo držanje uzeti prema svemu tome? Tu sam znatiželjan radi same stvari. I ako pišeš, ne odgovaraj mi generalno na ova pitanja, jer bi i ja umio na njih »uopće« odgovoriti. Kaži malo kako se Vi mislite vladat, pak bismo se vladali i mi. Težak nam je položaj otkad su Česi okrenuli politiku, a narodu je lasno dokazat da mi ne možemo ništa. P. S. Jesi li vidio »Pravu Našu Slogu«

8 ustrojenu, da pobije Spinčića. — Svud smo isti! 1 Milić Vicko, političar i publicist (Split, 1833 — Split, 22. IV 1910). Pravne nauke učio u Padovi i Grazu. 1866. biran u Hrvatski sabor. Kad nije htio protuzakonito raditi kao sudac u korist obitelji bana L. Raucha, bio smijenjen. Od 1868. služio TU Dalmaciji kod sudova. 1895. biran u Dalmatinski sabor kao narodnjak. Nakon fuzije njihove i umjerenih pravaša u Hrvatsku stranku, jedan od njenih prvaka. 1900—1906. načelnik Splita. Potpisnik manifesta protiv Khuena. Aktivno sudjelovao kod stvaranja Riječke rezolucije, član njenog odbora za pregovore s mađarskom opozicijom. Detaljnije o njemu vidi: »Obzor«, 1910, br. od 24. IV; »Narodni list«, jubilarni broj, 1912, str. 15; »Zadarska revija«, 1961, br. 4—5. 2 Gabinetto di lettura znači: čitaonica; društvo autonomaša u Dubrovniku. 3 Klaić dr Pero, političar (Zadar, 1862 — Beč, 10. VI 1910). Po smrti oca Miha biran u Sabor od 1898—1907, od 1897. u Carevinsko vijeće u Beču. Potpisnik Riječke rezolucije. Pripadao Narodnoj hrvatskoj stranci, nakon njene fuzije s pravaškom pristaša Hrvatske stranke. Starosta Sokolske župe Paližna u Zadru. Potanje u »Narodnom listu«, 1910, br. 47. * B u 1 a t dr F. Gajo, političar i advokat (Supetar na Braču, 4. I 1836 — Beč, 9. VI 1900). Vođa Narodne stranke u Splitu. 1877. izabran u Dalmatinski sabor, 1896. njegov predsjednik; zaslužan za dobij an je splitske općine iz autonomaških ruku, a njenim je načelnikom postao 1885. U Carevinsko vijeće biran 1879. gdje mu je glavni uspjeh »lex Bulat« po kojem je strankama dozvoljeno služiti se hrvatskim jezikom u građanskim parnicama, a vlasti su dužne tim jezikom rješavati hrvatske podneske. Opširnije o njemu vidi: »Obzor« od 11. IX 1900; »Narodni list«, jubilarni broj, 1912, str. 74. 5 Smrću Miha Klaića upražnjeno je po jedno zastupničko mjesto u Dalmatinskom saboru i u Carevinskom vijeću. 6 »Prava naša sloga«, list koji je izdavao dr I. Krstić na Rijeci od 1896—1902. »Crvena Hrvatska«, 1896. br. 47, od 21. XI najavljuje ga ovako: »ustrojen da sije razdor složnih istarskih Slavena, da zagovara slogu s talijanašima i uobće da probudi u Istri 68