ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 41

7. Dubrovnik 1. IX 1894. Pošto je Rajo Arneri prihvatio članstvo u Okružnom odboru, Šupilo ga pita za mišljenje o prijedlogu za organiziranje stranke u dubrovačkom okrugu. Primio sam vaš cijenjeni list, koji me je veoma uzradovao, jer je on istodobno prekrasnom svjedodžbom Vašega i onako već odavna poznatoga patrijotizma. Našijem sumišljenicima, kojijem sam javio da se Vi primate biti članom odbora, bilo je veoma milo. Privremenu Uredbu još Vam ne mogur poslati jer je ni jesam ni ja primio. Imam samo anotacije, dočim oni u Zadru obećaše da će je li to graf i rat i da će nam poslat nekoliko istisaka. Nego ipak mogu Vam sad u glavnom kazati kako je bila na sastanku primljena. Stranka bi imala Središnji odbor i tri okružna odbora jedan za Zadar-Šibenik, drugi za Spljet a treći za Dubrovnik (Dubrovnik-Korčulu-Kotor). U središnji odbor spadaju svi nar. zastupnici stranke, zatim tri stara povjerenika ili pouzdanika naše stranke imenovana kao takovim od Kluba str. prava u Zagrebu (to su Prodan, Trumbić i ja) i po 2 člana za svaki okružni odbor. Kako vidite tu će biti nekako prestavljena cijela Dalmacija. U središnji odbor još dakle fali ono 6 biranika okružnih odbora. Ali treba najprvo ustrojiti okružne odbore. Ti okružni odbori djelomično već su imenovani u Zadru, naime 5 članova za svaki odbor, a to je zato učinjeno da se ima neka podloga, da ova petorica budu kao manđatariji. Nu okružni odbor neće sastojat samo iz 5 lica, nego iz više i to će oni megju sobom odlučiti koliko. Ono 5 je kao početak. U okruni odbor za našu južnu Dalmaciju birani su u prvom redu Vi, zatim dn Antun Ljepopili dekan iz Stona, dn Vice Medini iz Dubrovnika, Eugen Brajković

1 načelnik Perasta (na predlog prof. Perića

2

) i ja peti. Sad bi se mi imali proširiti. Ja sam toga mnijenja (a samnom i dn Vice Medini i Dr. Roko Mišetić

3

) da naš okružni odbor bude imao 30 članova i to: 10 za Korčulansko-Pelješki kraj, 10 za Dubrovnik a 10 za Boku. Molio bi Vašu doorotu da biste mi javili pristajete li i odobravate li. Što se pak tiče biranja ovih novih članova, to je istina najbolje da bi se prepustilo pristašama. U tu svrhu i u Zadru se govorilo da bi bilo dobro sazvati okružnu skupštinu, koja će izabrati onoliko koliko ih u svakom kotaru još fali. To bi bilo lijepo, ali po mom sudu okružna skupština je u nas teško izvediva. Neće čeljad doći radi posala, zatim ovake skupštine obično nemaju potrebita kriterija, da biraju već bi se mi, i kad bi se sastali izgubili u govorima bez rada. Skupštine su za proklamacije, za manifestacije ali ne za organizacije. Zato ja mislim ovako: Da mi svakom kraju označimo koliko bi od prilike od ono 10 nj eg spadalo za pr. Blatu 2, Korčuli recimo 2, Orebiću 1, Kuni 1, Trpnju 1, Janjini Trsteniku i t. d. Tako za Dubrovnik i Boku! Onda da se piše jednom ili dvojici uglednih rodoljuba iz dotičnog kraja i da ih se opunovlasti neka sazovu na dogovor sve vigjenije naše pristaše, pa neka onda oni izaberu opredjeljen im broj članova za okružni odbor. Tim se prištedi na vremenu i na trudu. Tako popunjen odbor mogao bi se jednom sastati, a ko ne bi mogao doći, mogao bi i pismeno odgovoriti i tu bi se on konstituirao. U isto doba izabrao bi ona svoja dva člana za središnji odbor. I ovdje vas molim za Vaše cijenjeno mnijenje. Osvem ovoga zasnovaćemo po svim mjestima t. zv. mjesne odbore, koje će pokretati članovi okružnog odbora ili ljudi od nj eg na to opunovlašteni. Gdje nema terraina za mjesne odbore, tu bi se imenovali pouzdanici stranke, a svi ovi bili bi u neprestanom doticaju. Ništa se ne bi smjelo poduzimati bez 41