ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 39

Ovoliko za sada. Daljnje mi nijesmo vlasni odregjivati, prije nego se izabere i sastane okružni odbor. % • Primite, odlični gospodine izraz našega, štovanja. 1 »Crvena Hrvatska«, politički tjednik, izlazio u Dubrovniku od 7. II 1891. do konca kolovoza 1914. Glasilo dubrovačke pravaške grupe. Od početka izlaženja pa do konca 1899. urednik, izdavač i glavni suradnik bio je Frano Šupilo. 2 B a r č i ć Erazmo, političar, publicist i advokat (Rijeka, 9. VI 1830 — Rijeka, 3. IV 1913). G. 1865. izabran u Hrvatski sabor kao član Stranke prava, iz koje je istupio zbog Starčevićeva ekskluzivnog hrvatstva. Pristaša Hrvatske stranke prava koja ga je u sklopu Hrvatsko-srpske koalicije (1906) izabrala u Hrvatski sabor čiji je delegat u Ugarskom saboru u Pešti. Borio se za jedinstvo Hrvata i Srba. Njegov glavni rad je borba za očuvanje hrvatstva u Rijeci. U Supilovu »Novom listu« ispunjava talijansku rubriku polemizirajući s riječkim Talijanima. Više o njemu vidi: »Obzor«, 1913. od 9. IV; »Hrvatska«, 1913. br. 427; »Naša sloga«, Pula, 1913. 'Bakarčić dr Andrija, javni radnik i advokat (Rijeka 6. V 1854 — Maribor, 19. I 1920). Branitelj hrvatskih prava u Rijeci. Prijateljevao sa Supilom. U više navrata biran u Hrvatski sabor. Nakon sloma Austro-Ugarske izabran predsjednikom Narodnog vijeća Bakar — Sušak. Više o njemu vidi: »Srbobran«, 1894, br. 117; »Zagrebačke novine«, 1920, br. 2. 4 Arneri Rafo, bilježnik i jedan od vođa narodnog preporoda na Korčuli (Zadar, 22 II 1837 — Korčula, 27. VII 1899). Pravo studirao u Padovi. Ugledajući se na talijanske rodoljube — kao i velika većina studenata iz Dalmacije — zagrijao se za njen preporod u hrvatskom i slavenskom duhu. Teži sjedinjenju Dalmacije sa Hrvatskom. Prvi narodni načelnik općine Korčula od 1871—1878. i 1880—1889; predsjednik 1871. g. osnovane »Narodne slavjanske čitaonice«; član Dalmatinskog sabora za vanjske općine Korčula—Ston—Orebić od 1870—1876. Nezadovoljan oportunističkom politikom narodnjačkog vodstva prilazi pravašima. Supotpisuje 11. II 1897. kao »poglavica« odbora Stranke prava sporazum s narodnjacima za izbore za Carevinsko vijeće od 1897, a narodnjaci istodobno sklapaju sporazum sa Srbima. Značaj je tih sporazuma u tome što Dalmacija nije više poslala nijednog autonomaškog zastupnika u Beč, kao i u obnovljenoj suradnji Hrvata i Srba, na kojoj je naročito radio Čingrija. Dugi niz godina stalni izvjestitelj »Narodnog lista«. Potanje o njemu vidi: Supilov nekrolog u »Crvenoj Hrvatskoj«, 1899, br. 28; »Obzor«, 1899, br. 171; »Narodni list«, jubilarni broj, 1912, str. 73—74; »Zadarska revija«, 1961, br. 4—5. 5 Liepopili don Antun, prepozit dubrovačkog kaptola, političar, publicist i novinar (Makarska, 29. XII 1848 — Dubrovnik, 1. I 1940). Istupio iz Narodne hrvatske stranke (1894) i prišao Pravaškoj surađujući u »Crvenoj Hrvatskoj«; ovu napušta kad je počela pisati u duhu hrvatsko-srpske suradnje i liberalne kulturne orijentacije. G. 1904. osniva u Dubrovniku »Pravu Crvenu Hrvatsku« kao glasilo Stranke prava, i njen je urednik duže vrijeme. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti objavila je u »Radu« i »Zborniku« njegove studije: »Slavensko bogoslužje u Dubrovniku«, »Vukodlaci«, »Kopanje blaga«. Svoju bogatu biblioteku darovao je Dubrovačkoj biblioteci. Više o njemu vidi: »Novo doba«, 1940, br. 3; »Narodna svijest«, 1940, br. 1. »Medini don Vice, publicist i književnik (Janjina, 1. I 1865 — Dubrovnik, 20. II 1928). Surađivao sa starijim preporoditeljima Dalmacije; surađuje U »Narodnom listu«, »Crvenoj Hrvatskoj« i kasnije u »Narodnoj svijesti« (u Dubrovniku) satirama i naučnim člancima. Odličan poznavalac narodnog jezika, u početku pristaša Narodne hrvatske stranke, zatim Stranke prava, te Hrvatske stranke. Više o njemu vidi: »Narodna svijest«, 1928, br. 8. ASRH, Akvizicija br. 7—1946. 5. • .. Dubrovnik 7. VIII 1894. Šupilo javlja Trumbiću svoj prijedlog o postupku za postizavanje sporazuma između pravaša i Hrvatskog kluba' u Dalmaciji. 39