ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 245

stanovnik dužan godišnje raditi jednu nadnicu na popravljanju puteva svoje contrate (laborare una çornata in anno in vus sue contrate).

142 Izgleda da sav taj napor nije urađao plodom, jer su putevi ostajali zapušteni. 29. VI 1319. Malo vijeće ponovno govori o tome da treba puteve u Župi, Sumetu i Gružu »reaptari«, pa su svi stanovnici tih područja bili dužni odraditi po dvije nadnice (omnes rustici

... debeant ponere duas operatas pro unoquoque ipsorum), dok će. vlasnici vinograda isplatiti 3 folara po soldu vinograda.

143 Konačno 6. VIII 1332. opet se izabiru ljudi koji će nadgledati uređivanje puteva u Župi, Šumetu i Gružu.

144 Budući da je Astareja uglavnom poljoprivredni kraj, štete (pastura, dampnum) i krađe u poljima i plodina nisu bile rijetkost. Statut nedvosmisleno kaže da svaku štetu moraju nadoknaditi stanovnici one kontrate u kojoj se krađa dogodi, ukoliko se krivci ne otkriju. Naknada štete procjenjuje se »secundum extimationem bonorum hominum«. Tačno su određena i područja unutar kojih potpadaju oni koji će plaćati odštetu. Ako se šteta učini u području Cavtata, Plata do Mlina, plaćaju je stanovnici tog područja, slično u Šumetu i Brgatu, zatim Gružu, te Zatonu i Poljicima. Slično je i sa krađom drva za kućice, paljenjem kućica i si.

145 Štetu koju učine životinje nadoknađuje vlasnik životinje, a ako se ne dozna, onda oni koji imaju životinje u najbližem naselju (casale qui fuit proximior).

146 Od plaćanja štete ne izuzimaju se ni oni koji stalno ne borave u Župi i Šumetu, nego odlaze u grad i vraćaju se.

147 Kad bi zaprijetila ratna opasnost, vršila se mobilizacija. Stanovnici Astareje jednostavno su bili popisivani i svaka kontrata morala je dati određeni broj vojnika (scripti sunt per Astariam et ynsulas).

148 U slučajevima izuzetne opasnosti dobili bi svi muški stanovnici (rustici) oružje da se brane (ut se def endere possint et of f endere volentes eos dapnif icare vel off endere).

149 Općenito se razlikuju tri vrste vojnika: mornari (veslači — homines de remo); pješaci (homines de pede).; konjanici (homines ab equo). Za vrijeme služenja u vojsci dobivali su nešto novaca i hranu: veslači 3 perpera mjesečno i hranu, pješaci 6 perpera mjesečno i hranu.

150 Međutim to nije bilo uvijek stalno. Spominju se još i kapetani na brodovima (nauclerii) i kapetani nad pješacima (capitanei). Mobiliziran čovjek mogao je izbjeći vojnu obavezu, ako nađe zamjenu ili plati općini 3 perpera. Zamjena je morala biti adekvatna, morao je pješak naći pješaka, mornar mornara, kapetan kapetana. Vlastelina mogao je zamijeniti pučanin. Pučani su redovito bili pješaci (homines de pede de populo).

151 Za vrijeme rata stanovnici se nisu smjeli razbježati, jer bi im se kasnije zabranjivalo raditi na području dubrovačke općine. Tako oni koji su ili bježali ili čak pomagali neprijatelja u toku rata 1302—3, nisu smjeli dobiti posao.

152 Tko bi se junački ponio, dobio bi nagradu. Tako je Daboe Bevegnutich de Breno dobio na dar 14. II 1348. »unam domum comunis« i zemlju na Brgatu.

153 Obratno za kukavičluk primjenjivale su se kazne. LOR, 32 Mon. rag. V, 143 Mon. rag. V, 359 Statut VIII, 24 Statut VIII, 23 Mon. rag. V, 270 — LOR, 48 Mon. rag. II, 367 Mon. rag. V, 206 Mon. rag. II, 191 Mon. rag. III, 102 Mon. rag. V, 60 — II, 301 Mon. rag. II, 62