ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 210

i prisizati, ako potreba bude, pošto su biesni i dešperatni, kako svjedoče zadnji pojavi. Znam da mnogi ne razumiju moju taktiku. Ali moje je uvjerenje, da je današnja politika koalicije — ako ju Hrvatska bude sliedila — najveće domaće' zlo, koje ju može zadesiti, jer izazivlje sve moguće nezdrave reakcije, koje sam lani pred vid jao i nabrajao u ovome listu i koje se sada dogadjaju, ali ja tome nisam kriv jer sam ih predvidjao i jer ih konstatiram, nego oni koji ih počinjaju. Nemoj misliti, da je tu po sriedi ličnoga; jer ti, koji me poznaš, ti ćeš mi vjerovati, da sam ja uviek spravan moju osobnost žrtvovati. Eno ti u Beču gdje sam odmah sunuo u bezdan (tko je znao kako će poslie ono svršiti!) čim sam dobio uvjerenje da moja osoba stvari može koristiti. A prošle jeseni, kad me zvao Tomašić, sporazumno s Khuenom (kako je sam kazao) trebalo mi je samo reći »da!« i danas bi bio hoffähig, vodja koalicije u novom »paktu« (jer obje strane to ipak žele, samo nemogu da se nadju), u Beču sa svim satisfakcijama rehabilitirana »olina«

2

, u Zagrebu od svih koalicijonih štrebera — koje bi ja znao za par dana opet pripitomit k meni kao i god. 1906. samo kad bi htio — oblizana i polizana »veličina«, državnik, oberban itd., itd. itd. A ipak sam rekao: ne! Dakle tu je uvjerenje moj Rude i to je uvjerenje tako jako, da sam spravan sve moguće posljedice povući, ali ga ne mogu promienuti, jer osjećam da bi me to predamnom ubilo, a drugi neka piše i govori. Daj mi u Hrvatskoj elemenata spravnih za voditi politiku u pravcu mome, pa da vidiš! Ali danas ih ne možeš dati, koliko treba, jer je sve razočarano, klonulo, pak je svak svakomu kriv. Meni je žao Gorana. Kakovim bi oduševljenjem poveo borbu i akciju na njihovo ime, ali kamo? 's kim? u ovo doba sloma i klonuća!? U doba kada se mješte akcija pišu satire i karikature ! ! Zato sam se bio zauzeo, da bar u pridizanju prava zapuštenog kotara nešto učinim, imajuć pred očima, da je to najčišći naš kotar u Hrvatskoj. U tu svrhu imao sam jedan obširni plan za provesti, koji bi donio dosta napredka i blagostanja kotaru, pak sam htio o tom s tobom govoriti. Ali sad mi pada hrabrost, jer nazrievam, da bi se to uzelo kao kortešacija za zastupnički mandat, odnosno za njegovo osjeguranje kod event, novih izbora, a to ne bi nipošto htio da se tako interpretira, niti u ovim prilikama za Hrvatsku osjećam ikakvu korist narodnu ako kandidiram, te sjedim u onom saboru gubeći i vrieme i novac i posao. Ja bi o toj osnovi se bavio, ali samo pod uvjetom, da je uputim, a ljudi neka se ama baš ničim moralno prama meni vezanim ne drže, nego to bi neke ruke bila moja moralna obveza prama dosadašnjem za kotar, da se bar nečim odužim. Pod ovim uvjetim bismo o tome razgovarali, samo mi javi kad si ovamo dan dva prije, ili ako misliš, da ja dodjem gore u došastu nedjelju, kad bi se desetak vidjenijih u mjestu sastali, da malo razpravljamo o stvari. Javi mi tvoju odluku. Napomena : Pismo objavljeno u knjizi: J. Horvat. Šupilo. Život jednog hrvatskog političara, Zagreb 1938, str. 320—322. 1 Hiđegheti Imre, veleposjednik u Vukovaru. 1907. veliki župan srijemski. God. 1915—1917. bio je hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar u ugarskoj vladi, a od 1916. i austro-ugarski tajni savjetnik. 2 »olina« — količina, veličina. ASRH, Akvizicija br. 7—1946. 210