ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 207

prvog reda. AI oni to ne razumiju, a uvjeren sam da me mnogi u sebi drži budalom, što niesam primio. Jer proti Tomašiću se »bore« samo oni, koje on neće i dokle ih neće. U ostalom što da Vam o tom sada pišem? Mislim, da smo o ljudima u Hrvatskoj dosta se narazgovarali, a i u mojim pismima Vama od god. 1906. i 1907. mora biti dosta njihovih fotografija. Kad bi mogao primiti Tomašićev program kako što ga koalicija u bitnosti danas primila i mogao raditi u duhu sistema, ja bi bezuvjetno bio s njime, jer ga držim puno boljim, nego li su mnogi patrijote, koje sam tečajem ovih godina skroz a skroz upoznao. O sposobnosti nema ni govora: više on ima u malom prstu nego svi oni u glavi; samo je naprašite naravi pak magarcu odmah u lice reče, da je tovar, a to magarca naravno boli. On je to sam meni priznao i rekao mi, da ima potrebu od čovjeka koji će ga znat savjetovati i biti posrednikom izmedju njega i totalno nesposobne koalicije, te mi je predlagao, da se s njima izmirim i da preuzimam ulogu leadera parlamentarne većine. Da sam prihvatio, ne bi po svoj prilici ni bilo došlo do razpusta sabora. Možete misljet, da sam se — gledajući ovu pustoš i prazninu — borio radi odgovornosti, koju za zemlju svojim korakom preuzimljem; ali sve je u meni govorilo: ne! Zašto smo se onda borili?! I tako me eto podpuno sama. Koga ću vraga poduzeti sad u saboru, ni sam ne znam. Vederemo — ako do zasiedanja dodje. Svakoga iz grada, koji bude ovdje na prolasku, pitam i svi mi govoru, da ste dobro i da nosite godišta kako mladić, a to mi bude drago čut. Ma koliko se ja u mojoj mladoj fantaziji niesam politički nekad slagao s Vama; ma koliko kašnje u svietu i s ljudima proširio moje izkustvo i poglede izoštrio, to ipak moj pravi politički učitelj bili ste jedino Vi na onim našim šetnjama, koje nikad zaboravit neću i u onim našim razgovorima u Čitaonici. I uvjeren sam, da biste u ovom za mene toli odlučnom koraku i Vi bili ovako postupali. Pozdravite Melka, Boža, Stiepa, Medini i druge prijatelje u Čitaonici i primite pozdrav od odanog Vam 1 Ljubica Mitrov Stjepan, političar i književnik (Budva, 29. II 1824 — Beč, H. XI 1878). Predstavnik bokokotorskog okružja u Dalmatinskom saboru, predsjednik ovog Sabora, njegov delegat u Carevinskm vijeću u Beču. Tu je sa ostala 4 delegata 6. III 1873. glasovao za Zakon o izravnim izborima za Carevinsko vijeće suprotno instrukcijama kluba Narodne stranke iz kojeg su oni stoga biU isključeni. Više o njemu v. »Narodni list«, jubilarni broj, 1912, str. 105; »Enciklopedija Jugoslavije«. 2 Tj. Hrvatsko-srpsku koaliciju. HAD 199. Rijeka 5. I 1911. Šupilo izvještava P. Čingriju o svom ozdravljenju i čestita mu Novu godinu. Aerenthalu sprema nove udarce, ali radi pod teškim uvjetima. Spominje Masaryka i držanje Beograda. Evo sam se, tek danas, nekako izkomprco na dvor, nakon 27 dana postelje i kamare, da ih vrag odnese! Pak Vas liepo pozdravljam i želim Vam, da dočekate stotu tako zdrav, čil i vedar, da se mi mladji (ja prvi) s našim boljeticama moramo prid Vama sramiti. O našim stvarima nemam Vam ništa, tuga i nevolja nesposobne čeljadi, koja sudbinu zaslužuju. Ali ima još gosparu Aerenthalu za napit se. Još mu 207