ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 197
189. Rijeka 5. II 1910. Šupilo upućuje pismo Grgi Tuškanu u vezi svog istupa iz Koalicije. Ističe da je to učinio u interesu narodne stvari i same Koalicije. Ne može se složiti s pogledima i stanovištem Koalicije u zadnje vrijeme. On želi da nastavi svoje dosadašnje stanovište. Veleštovani Gospodine predsjedniče! 1 Kako mi se javlja, sastat će se ovih dana plenarna sjednica hrvatsko-srpske koalicije, a kao prva tačka njezina dnevnoga reda da će biti riešenje moga pisma, u prosincu prošle godine Vama iz Beča upravljenog, u kome sam Vam najavio svoj iztup iz Koalicije. Prilike s kojih sam to učinio nisu bile radi kakovih sukoba ili političkih razlika s koalicijom. Baš naprotiv! Ja sam onaj korak učinio jedino u interesu narodne stvari i koalicije same, da naime koaliciji olakotim položaj, u koji je, u onoj skandaloznoj i infamnoj spletki laži i kleveta živih i pisanih »dokumenata«, radi mene — ali bez ikakove moje krivnje — bila momentano dospjela. U ostalom što da ob onim infamnim metodam dalje govorim, a osobito Vama, gospodine predsjedniče, koji ste svojedobno sa Vašim ondašnjim drugom u suboriocem pok. Davidom Starčevićem, svaki na svoj način, sličnim metodam i inf ami jama radi Vaše narodne borbe i sami bili nevinom žrtvom, dapače, da stvar bude savršena, još i u podpuno »legalnoj« formi, što Vam je hrvatski narod obojici honorirao počasti svoje zahvalnosti, povjerenja i štovanja. Po sebi se razumije i to je obće pravilo, da odreke ovakove naravi podpadaju vrhovnoj odluci dotičnog kluba ili sbora, koji ih u svome plenumu prima ili ne prima na znanje. Medjutim je kroz ovo vrieme hrvatsko-srbska koalicija po svojoj delegaciji, koja u sebi nosi široko i nadležno predstavničtvo svih njezinih grupa i stranaka, počinila političkih koraka i ugovora takove naravi, koje držim u opreci sa pogledima, taktikama i borbom, što je — barem po mome dubokome uvjerenju, koje sam od sukoba sa Ugarskom u koaliciji neprestano zastupao — narodna koalicijona politika u Hrvatskoj, nakon onog i onakove vrsti spora i sukoba, bila dužna i narodu i samoj sebi! A to, da nepokolebivo borbu izdrži do pobjede, ili makar i do kakvog umjetnog i nasilnog ali fiktivnog parlamentarnog poraza svoga, koji bi u takom slučaju bio koaliciji samo jače osjegurao vodstvo i povjerenje čitavog svjestnog hrvatskog i srbskog naroda u Hrvatskoj, a time i konačno pobjedu narodnoj stvari. U nikojem pako slučaju najmanje koalicija nije smjela niti indirektno da pristane na uzpostavljanje onoga, protiv čega je zapravo ona sama i postala ovom koalicijom, i protiv čega se nezavisni elementi Hrvatske već skoro tri decenija uz najteže žrtve boriše, te im bijaše uspjelo, da ga sa političkog i parlamentarnog poprišta maknu. Radi toga ja sa koalicijom više biti ne mogu, o čemu sam bio sa sobom na čistoj odluci, čim sam odlučio da javno izstupim protiv toga i protivno stanovište zauzmem, odnosno dosadašnje nastavim. Stvari danas tako stoje, da bi sada koalicija kao takova, sa eventualnim kasiranjem već uglavljenoga bez nastupa novih kakovih momenata, učinila, po mome shvaćanju, za sebe samo novu pogrešku različite, ali jednako težke naravi, kojoj se takodjer ne bi mogao prilagoditi. Pak Vas i moje bivše klubske drugove sbog svega toga molim, da uzmete moj izstup na znanje i predjete preko toga na Vaš daljnji dnevni red. S poštovanjem Frano Šupilo 197
