ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 180

ne samo za naše življenje, nego i velike troškove imasmo za prevodno osoblje, viesti, brzojave — dotle se ovaj ovako ponaša i po Zagrebu šeće kano »junak«. Kad smo se početkom srpnja vratili u Zagreb, u sjednici koalicije dr. Magdić tako ga je izgrdio, a za njim još nekoji drugi, da bi za značajna čovjeka i polovina bilo dosta, da uzme šešir i ode iz kluba. On je medjutim to sve progutao, iz oportuniteta, i pristao na jednodušno stvoreni zaključak da će se u buduće pokoravati odlukama kluba, koji je baš radi njega stvoren. Kad smo došli u Peštu pozvao ga je predsjednik na klubsku sjednicu od 9. ov. mj. On nije došao, nego je odgovorio, da neće u sabor, da ne da povoda skandalima. Na to mu je Zagorac pisao na ime kluba, da ga mi ne zovemo u sabor, nego u klubsku sjednicu, gdje će se viećati i o njegovoj aferi. Ali ni onda nije došao, nego je ostao u Zagrebu. Medjutim je Justh

4 dobio i pročitao ono pismo gdje je on odlučio na svoju ruku, bez znanja, dogovora i sporazumka, i to opet samo zato da nama nepriliku napravi, da nas stavlja pred gotov čin, a pred neupućenim narodom izgleda kao neki junak. To je gadno djelovalo na koaliciju, koja je bila u velikoj neprilici radi njegova postupka. Tako može da radi samo jedan megaloman, kome u glavi nije sve u redu, ili jedan bezkarakteran čovjek, koji je u klubu svečano dano obećanje pogazio. Pošten i savjestan rodoljub, u ovim težkim danima osobito, toga ne radi! Radi toga, da ti pravo rečem, nema nijednog našeg kluba, koji bi nakon ovih Potočnjakovih nelojalnosti htio sjedati u njegovu društvu. Čujem, da i on to naslućuje, pak da će sam izstupiti, ali on je za nas već gotov! On će se uvijati u »načela« u »ideje« i u svoje velike »državničke poglede«. Ali neka se čuva, jer i strpljivost ima granica — on je pod vidom patrijotizma dosta svinjarija počinio, koje mu se mogu dokazati. Proti obrazovanju narodne vlade radio je svim silama, a kad se obrazovala bio je jedini od koalicijonih zastupnika, koji je od vlade tražio velike lične materijalne koristi, su čim je upravo zgadio i bana i podbana i sve one koji za to znadu. Gorski kotar, na glasu radi svog patrijotizma, nije zaslužio, da bude tako nesretan u izboru svojih zastupnika. Mene samo grizodušje mori, da sam ga. skupa sa gosp. sudcem Marjanovicem, preporučio gosp. Bolfu

5

. Ali onda ga nisam poznavao tko je i što je kadar. Evo ti, dragi Rude, izkreno moga mnienja, koje od prilike svi dielimo. Ovdje se ne radi o »načelu« nego o čovjeku. Kad bi gorski kotar odobrio njegov postupak, on bi grdo uvriedio i stranku prava i sve nas u koaliciji, koji to od Gorana nismo zaslužili. Po mome mnienju bilo bi najbolje, da ne stvarate odluke s njime samim, nego da se obratite na koaliciju, neka odašalje dva člana, da Vas informiraju — ako Vam ova informacija, koju ti dajem i za čiju svaku rieč mojim poštenjem jamčim, nije dovoljna. 1 Vrbanić dr Fran, profesor prava i političar (Gospić, 1. XI 1847 — Zagreb, 26. VIII 1909). Narodni zastupnik u Hrvatskom saboru od 1877 dalje (s nekim prekidima); kao vanstranački kandidat izabran 1906. pomoću Hrvatsko-srpske koalicije. Glavni tajnik Jugoslavenske akademije od 1894. do smrti. Pravni i politički pisac. Opširnije o njemu vidi: »Mjesečnik Pravničkog društva«, 1909, br. 10; »Obzor«, 1909, br. 237; »Ljetopis JAZU«, knj. 26, 1912. 2 Bauer dr Antun, nadbiskup zagrebački (Breznica, 11. II 1856 — Zagreb, 7. XII 1937). Profesor na Teološkom fakultetu, a od 1914. nadbiskup zagrebački. Aktivno se bavio politikom; zastupnik u Hrvatskom saboru kao član pravaške skupine u Hrvatsko-srpskoj koaliciji i zastupnik u Ugarskom saboru u Pešti. Napisao velik broj filozofskih i polemičkih rasprava i članaka. God. 1915. postaje pokroviteljem Jugoslavenske akademije. Više o njemu vidi: J. Barle — S. Rittig, Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer u životu i u djelu, Zagreb 1929. 3 B r 1 i ć dr Vatroslav, advokat (Slav. Brod, 25. IX 1862 — Slav. Brod, 6. VIII 1923). Zastupnik u Hrvatskom saboru i u Ugarskom u Pešti. 180