ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 160

nije prekidao i na koncu je svršilo dobro. Ipak oni snuju kako da nam podmetnu klopku, ali kvalitativno držim da nisu dorasli. Lorković, Pribićević

3

, Popović

4 i Lukinić tako su Franka onomadne izvadili iz koncepta, da je izrekao taku mizeriju kao nikad došle. Gledajte, da se uzdržite kako bolje znate, dok se mi ukriepimo. U našem klubu ide, izgleda, nešto bolje. Ima više discipline i shvaćanja, a samo da se Srbi rad(ikali) i sam(ostalci) pogode u svojm pitanjima! 1 K r a m a f dr Karei, čehoslovački državnik (Vysoko n. Jizerou, 27. XII 1860 — Prag, 26. V 1937). Potpredsjednik bečkog parlamenta i član delegacija. Branič češkog državnog prava. 1917. osuđen u Beču na smrt kao »agent« ruskih interesa, pa amnestiran. Poslije stvaranja Cehoslovačke prvi predsjednik vlade. Prvak Narodno-demokratske stranke. Njegova je novina »Narodny listy« najugledniji list liberalne inteligencije. Opširnije o njemu vidi: »Obzor«, 1937, br. 118; Ottuv slovnik naucny, 111, 2. 2 Prema mađarskom Pozsony, danas Bratislava. 3 Pribićević Svetozar, političar i novinar (Kostajnica, 26. X 1875 — Prag, 15. IX 1936). Kao student oživljuje s I. Lorkovićem i drugima koncepciju politike narodnog jedinstva Hrvata i Srba u časopisu »Narodna misao«; urednik »Novog Srbobrana«, organa Srpske samostalne stranke. Zastupnik u Hrvatskom saboru i njegov delegat u Ugarskom saboru; jedan od vođa Hrvatsko-srpske koalicije. Fried jung ga je objedio za veleizdaju u »Neue freie Presse« (v. Potočnjak). Za svjetskog rata konfiniran u Pešti. Potpredsjednik Narodnog vijeća države Slovenaca, Hrvata i Srba, dva puta ministar unutrašnjih poslova, u više navrata ministar prosvjete. Kao protivnik federalističkih tendencija odvojio se od Demokratske stranke i osnovao Samostalnu demokratsku stranku (1924) surađujući u tzv. Nacionalnom bloku s Pašićevim radikalima. Kad je ovaj sklopio sporazum s Radićem i njegovom strankom, postao opozicionar, a 1927. s Radićem stvorio Seljačko-demokratsku koaliciju i stupio u definitivnu opoziciju. Više o njemu vidi »Novosti«, 1936, br. 259; »Enciklopedija Jugoslavije«. 4 Popović dr Dušan, politički radnik i advokat (Ruma, 1. X 1877 — Pariz, 25. VI 1958). Kao pristaša Srpske samostalne stranke učlanjene u Hrvatskosrpsku koaliciju stalno biran u Hrvatski sabor od 1906—1913; njegov delegat u Ugarskom saboru u Pešti gdje je i mađarski govorio. U početku rata uhapšen pa oslobođen kao narodni zastupnik. Nakon rata pripadao je Demokratskoj odnosno — poslije rascjepa — Samostalnoj demokratskoj stranci. Advokat u veleizdajničkom procesu u Zagrebu i Friedjungovu u Beču 1909 (v. bilješku o Masaryku). Opširnije o njemu v. »Jugoslavenska advokatura«, 1958, br. 3. NBS 147. Zagreb 24. (ili 23) XI 1906. Šupilo zahvaljuje Peru Čingriji na prijateljskim riječima i ujedno se žali na teškoće. Kaže da je Tuškana uputio da se dogovori s Biankinijem za suglasnu akciju protiv Varešanina u delegacijama. Primio sam vaš list i hvala Vam na prijateljskim riečima, koje su mi bile drage čut od Vas, i ako je pitanje, da li je onako — toliko truda i jada ima u ovoj raboti. Tuškan je od mene dobio sve upute, kao i to, da se dogovori s Biankinom. Kako ste vidjeli po njegovu strahu ja sam nešto učinio, a za sada je glavno paralizirat ga. Ostalo će doći po sebi. Ovih dana bit će Lukas

1 imenovan ovamo. Neka se za 10—15 dana ustrpi. 1 Lukas Filip, profesor (Kaštel Stari, 29. IV 1871 njoškolski nastavnik u Sušaku, kasnije u Zagrebu. HAD — Rim, 26. II 1958). 1907. sređ160