ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 129

je zaslužio, da mu se dade 15.000. Ciganski špekulant i ništa drugo! Pusti samo nek se iztrči sa ovom klevetom, pak ćeš vidjet veselja. 'Argus — prema mitološkom biću sa sto očiju, pseudonim agenta austrijske službe Sima Pjerotića koji je u kolovozu 1905. nizom članaka u Frankovu »Hrvatskom pravu« oklevetao Šupila da sa beogradskom vladom sprema priključenje naših krajeva Srbiji. Budući da je po Supilu optuženi Frank priznao na sudu (u prosincu 1906) da za to nema dokaza, na što je Šupilo povukao tužbu, režim nije postigao cilj: osujetiti kako zbliženje hrvatskih i srpskih političara, tako ni njihovo sa mađarskom opozicijom. Uskoro nakon tih članaka došlo je do Riječke i Zadarske rezolucije. NBS 118. Rijeka 27. XI 1905. Šupilo piše Anti Tresiću-Pavičiću u Trst. U pismu spominje Čerepa, pa za njega kaže da »ima malo teatralne manire, koje ne inspiriraju pouzdanje ...« Iznoseći svoje gledanje na neuspjeli izbor Tresića u Zemaljski odbor (pri čemu spominje Ivčevića i Ribičića) smatra da bi za Tresića bilo bolje da bude na Sveučilištu, nego u Zemaljskom odboru, gdje bi se brinuo o doplacima učitelja i slično. Obavješćuje ga da je razgovarao sa Trumbićem, koji smatra da bi Tresića trebalo izabrati u Reichsrath, gdje bi znao »informirati šire javno mišljenje o našim stvarima«

, a posebno o prilikama u Banovini. Saopćuje mu da je uspio izmiriti Trumbića sa Smodlakom, koji je upravo došao k njemu iz Beograda i okrivljuje Smodlaku zbog razdora koji je bio nastao. Nakon izmirenja obojica su otputovala u Split, gdje su izazvali iznenađenje. Smatra da je izmirenje dobro došlo zbog političkih prilika, a i Šupilo je taj razdor mučno osjećao. NAPOMENA: Ovo pismo objavljuje se u izvodu, jer rukopisna ostavština Ante Tresića-Pavičića još nije sređena ni u cjelini pristupačna. 119. Rijeka 31. XI 1905. Šupilo piše Anti Tresiću-Pavičiću u Trst da mu pošalje kakav »govor trajnije vrijednosti« i koji nije »predug« da bi ga štampao u »Novom Listu«. Nada se da će Klub kandidirati Tresića. U nastavku pisma piše: »Riječka rezolucija, ako ništa drugo, donijet će Dalmaciji velike materijalne koristi, a uz to je spojila Srbe i Hrvate, te Tomašićevoj kliki zadala težak udarac. To je već nešto. Ostalo može doć, ako se budemo umjeli okoristit krasnim geografskim i političkim položajem, koji imamo ...« Na kraju pisma govori o svojim materijalnim žrtvama u toj »gunguli«. NAPOMENA: Ovo pismo objavljuje se u izvodu, jer rukopisna ostavština Ante Tresića-Pavičića još nije sređena ni u cjelini pristupačna. g Arhivski vjesnik VI 129