ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 127

razgovora sve sam upotrebio, da vašem odboru olakotim najteže tražbe na način kako ću ti pripovidjet. Od Beča uzmite sve što dodje, i ne bi bilo uputno velike larme u saboru, nego samo razjašnjenja. Drugo ništa, nego jednu baš pikantnu: Večerašnji »Magyarorszag« donosi: »dr. Frano Šupilo narodni zastupnik i predsjednik odbora riečke konferencije posjetio je danas Fr. Kossutha«. Imao me je kolap udarit kad sam to pročito. Bio sam odmah u redakciji. Tko im je dao vijest? Nitko! Izmislili je. Reporter lista bio u Kossuthovu stanu baš kad sam bio u njega i tu mu je Kossuthov tajnik rekao da je unutra Šupilo, a ono dalje je onda iskombinirao, čuj ući za moje ime. Dao sam da ratifikuju, kako bolje mogu. Vrag odnio i njihovu publicitet. Ne smiješ se popišat, bez da u novine ne dodje. A sada laka noć. Financijalno pitanje bit će jedna težka kost. Tu treba mnogo raditi. Što ti se čini, da je pozvat u pomoć Hinkovića

8

, koji je u fin.. stvari u Hrvatskoj dobro upućen i vještak je u tome. On bi vam, kao zakulisni pomoćnik mogao puno valjati svojim savjetom. i Polony i Geza, političar (Zsitvekenezen, 3. IV 1848 — Budimpešta, 1. II 1920). Pravne nauke studirao u Požunu i Budimpešti i od 1871—1906. vršio u Pešti advo_ katsku praksu. Od 1881. gotovo stalno glavni vođa i ideolog politike nezavisnosti Mađarske. Sudjelovao u velikoj opstrukciji 1903. i u borbi za nacionalnu nezavisnost Mađarske prema Austriji, pa je 1906. postao u koaliciji opozicije ministar pravde.. Zahvalio se na ministarstvu polovicom 1907. 1 R â k o s i Eugen (Jenö), mađarski publicist (Acsad, 12. XI 1842 — Budimpešta, 8. II 1929). Pokrenuo 1881. dnevnik »Budapesti Hirlap«, utjecajući uvodnim člancima 4 decenija na mađarsku politiku uglavnom u šovinističkom duhu. 3 Fejérvâry Géza, general i mađarski političar (Beč, 15. III 1833 — Beč, 25. IV 1914). Kao kraljev pouzdanik u Ugarskoj postao je 1905. nakon izborne pobjede mađarske opozicije protiv Beča predsjednik vanparlamentarne vlade u Pešti gdje je vojskom rastjerao parlament. Nasiljem održao se na vlasti godinu dana. Više o njemu v. »Pokret«, 1914, br. 113. 4 v. Kristoffy Josip. 5 ivčević dr Vicko, parlamentarac i advokat (Trogir, 1843 — Zadar, 14. XI 1922). Od 1877. član Dalmatinskog sabora, od 1889. prisjednik Zemaljskog odbora, od 1900. predsjednik Sabora, od 1901. do sloma Monarhije član Carevinskog vijeća. Iako je pripadao konzervativnom dijelu Narodne hrvatske stranke, potpisao je Majski manifest protiv Khuena, ali — mada je od 1905. pristaša Hrvatske stranke — nije potpisao Riječku rezoluciju. Potpisnik je Majske deklaracije Jugoslavenskog kluba 1917. god. Više o njemu v. »Narodni list«, jubilarni broj, 1912, str. 87; »Novo doba«, 1922, br. 261. 6 v. Vuković Ante. 7 Apponyi Albert, mađarski političar (Beč, 29. V 1846 — Zeneva, 7. II 1933). Zivo učestvuje kod pobjede ujedinjene opozicije na izborima početkom 1905. protiv S. Tisze. Clan je mađarskog odbora za pregovore s hrvatsko-srpskim odborom stranaka koje su donijele Riječku i Zadarsku rezoluciju. Ipak podržava režim bana Raucha i kao ministar prosvjete u Wekerleovoj koalicionoj vladi školskim zakonom pokušava mađarizirati ostale narodnosti. Nakon rata najistaknutiji mađarski revizionista. Od 1924. neprestano na čelu mađarske delegacije u Društvu naroda u Zenevi. Više o njemu v. »Hrvatski list«, 1933, br. 39. 8 Hinković dr Hinko, političar, publicist i advokat (Vinica, 11. IX 1854 — Zagreb, 3. IX 1929). u Sabor izabran 1883. kao pravaš, 1906. stupio u Hrvatsko-srpsku koaliciju. Glavni branilac prvaka Srpske samostalne stranke optuženih u veleizdajničkom procesu 1909, kad je stekao velikih zasluga u raskrinkavanju falsifikatorskih metoda austro-ugarskih vlasti. Da se spasi prestiž Monarhije, proces je aboliran, što je on u novinama žigosao i stoga 1911. bio osuđen, no na vrijeme pobjegao u inozemstvo. Izabran za zastupnika od Hrvatsko-srpske koalicije, vratio se pod zaštitom imuniteta. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je potpredsjednik Jugoslavenskog odbora; uređivao njegov bilten, izdao više političkih brošura. Poslije rata nije se 127