ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 120

u hrvatskoj vojsci i ;da je potplaćen od mađarske opozicije, predloživši mu ujedno da časni sud pregleda blagajnu »Novog lista«. Kad je Šupilo ovo prihvatio, »Dnevni list« je odustao od svog prijedloga. »Budapesti Hirlap« navodi da je Šupilo gornju klevetu saopćio predsjedništvu mađarske opozicije koja se je oštro izrazila o ljudima oko »Dnevnog lista«. V. »Novi list«, 1906, br. 161—178, NBS 108. Šupilo piše R. Liniću o ishodu časnog suda odbora riječkih Hrvata u vezi sa napadajima na njega. Primio sam tvoje viesti i opasku. Poslie jednoglasnog pravorieka častnog suda odbora riečkih Hrvata, koji je moje držanje proglasio u svakom pogledu korektnim i besprikornim, ne smijem od g. Ossoinacka

1 tražiti nikakova daljnjeg očitovanja (koje bi mi on i bezuvjetno dao) jer to bi bila uvreda Vranyczanyu

2 i svim onim, koji stvar istražiše i presudiše. Od Ossoinakova dara nisam imao nikakve koristi, jer sam mu dolično revanširao. Ja sam učinio kako je meni bilo drago. Pozvan, kao javni čovjek, na račun odmah sam predložio častni sud. Znaš li koga sam bio predložio kao moga sudca? Zanellu

3

, Ossoinackova protukandidata

! Ali tome nije htio pristati Vranyczany, koji reče, da je to stvar Odbora riečkih Hrvata, koji je tangiran, a drugo, da on neće da nam u pitanjima časti sude tudjinci, te da se medju našim mora naći poštenih ljudi, koji će presuditi. Osuda je pukla. Zanella, s kojim je dr. A. Bakarčić (i Stupičić) naknadno, 8 dana kašnje, bio govorio i sve mu pripovidio izjavio je, da bi ju i on bio podpisao. To je meni dosta. A sad neka »svatko« misli, što ga je volja. Za poštene ljude to je riešena stvar, u koju se ne može više dirati, jer ne vriedjaju mene više, nego odbor. A moraš znati i to, da je meni vrlo drago, da se je ova afera digla, jer me je riešila nekojih obzira i mogao sam navaliti gdje sam trebao. Da popovima-furtimašima, alla Svečko*, to nije dovoljno, pojmim ih. •Oni s oltara za dobru plaću lažu Bogu i narodu. Meni je bilo žao vidjeti, da si i ti bio zapao u ono družtvo. Danas si se uvjerio, što su kadri da počine one ništa,rije. Pa nećeš se čuditi, da im poštenje poštena čovjeka nije sveto, kad im ni Bog — u koga prisižu da vjeruju — nije svet. 1 Ossoinack Andrea, industrijalac (Rijeka, 18. II 1878 — . . . ). Trgovačke škole pohađao na Rijeci i u Budimpešti. Zastupao protalijanske aspiracije na Rijeci i bio za aneksiju Rijeke Italiji. Na izborima 29. I 1905. kao Zanellin protukandidat nije dobio nijedan glas. God. 1918. izabran je kao poslanik Rijeke u Ugarski sabor, na kojem je javno tražio da se Rijeci dozvoli da sama odluči o svojoj sudbini ističući da je Rijeka oduvijek bila talijanska i treba je pripojiti Italiji. Tokom 1918. i 1919. u više navrata odlazio u Paris kao riječki poslanik na mirovnoj konferenciji i zahtijevao pripojenje Rijeke Italiji. 2 Vranyczany Juraj (Rijeka, 30 I 1838 — Rijeka, 21. II 1925), predsjednik »Organizacije za unapređenje hrvatstva u Rijeci« koja je osnovana 1905. god.; dugogodišnji predsjednik Hrvatske narodne čitaonice u Rijeci. 3 Zanella Riccardo, političar (Rijeka 1875 — Paris 1947). Pohađao je mađarsku trgovačku akademiju u Rijeci i Budimpešti; postavljen je za profesora knjigovodstva na trgovačkoj školi u Rijeci, ali nakon godinu dana daje ostavku. Tada radi u poslovnici Luigis Ossoinacka kao koresponđent i prevodilac mađarskog jezika. Uređuje politički dio u dnevniku »La voce del popolo«. God. 1901. postaje vođa autonomaša; 1903. izabran je za poslanika u Saboru u Budimpešti. Kasnije zastupao stanovište da Rijeci nema života bez Hrvatske. 4 Svečko Ivan, župnik u Dragi, kraj Bakra. ASRH, Akvizicija br. 7-1946. 120