ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 116
da prestankom god. 1867. pada i 1868., no da malo vidimo hoće li panuti! Pa kad pane (što je po samoj nagodbi nemoguće) kud bismo se vratili? Pragmatičkoj sankciji (dakle opet Ug. i Hrv.) 'ili Bahovu absolutizmu! A ljudi bubaju samo, kao naručeni. I tako će u nas biti, izgleda, uviek! To me stavlja u očaj. A onda Slovenci! Oni su baš državnici! Do dva dana idem na put u Budimpeštu i u Beograd i to ovaj put sa namjerom, da malo vidim što se dade i dokle se dade. Stavit ću se u doticaj sa vodećim ličnostima tamo i onamo, s nekim se već poznajem, pak ćemo vidjeti. Vremena su važna i odlučna. Ako vidiš Milica 4 , reci mu, da se čudim zašto još što ne piše, samo za Boga, da ne posije svojim rukopisom. A dobro bi bilo, da koji od tih tvojih mladjih odkreše s podpisom koju o žalostnom držanju bečkih zastupnika. Ja bi te na povratku informirao, naravno najradije ustmeno, ali ako to ne uzmognu, onda ću ti pismeno javiti koliko se može. P. S. Povrati mi Kovač(evićevo) pismo. 1 Kovačević dr Vladimir, javni radnik (Osijek, 3. v 1865 — Osijek, 8. IX 1919). U mladosti pravaš, kasnije zastupnik Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru (1908. g.). Predsjednik novo utemeljene Hrvatske čitaonice u Osijeku i to ostao do smrti; suosnivač i odgovorni urednik »Hrvatske obrane«, zaslužan za podizanje hrvatstva u otuđenom Osijeku. Opširnije o njemu vidi: »Jug«, 1919, br. 178. 2 Stražičić (v.) 3 Zagorac Stjepan, političar, publicist i svećenik (Karlovac, 12. XII 1868 — Sušak, i. VIII 1936). Kao pravaški narodni zastupnik u Hrvatskom saboru (od 1904— 1918) surađivao pri donošenju Riječke rezolucije, član odbora za pregovore s mađarskom opozicijom o njenom sprovođenju; istaknuti član Hrvatsko-srpske koalicije kako u Saboru tako i u Ugarskom saboru (u Budimpešti) dok nije istupio iz Hrvatske stranke prava i Koalicije. Poslije Prvog svjetskog rata pokretač i vođa hrvatskog katoličkog reformističkog pokreta. Nekoliko godina načelnik Karlovca. Surađivao u dnevnim listovima političkim člancima i književno-socijalnim studijama. Više o njemu vidi: »Primorske novine«, 1936, br. 322, 339, 340. 4 Vicko (v.) NBS 103. Budimpešta 17. IV 1905. Šupilo javlja Trumbiću da ga Kossuth, prvak mađarske opozicije, pozivlje u Peštu ili da će drugi prvak doći u Opatiju, te traži brzojavni odgovor. Bolestan je, tek se pridigao. Kaže da puno javnije, ako se on makne, jer da se sve brzojavi ja kud je, pak bi odmah u oči upalo. A i kad bi htio, da ne može radi bolesti. Nego: ili ti ovamo, ili će jedan od prvaka po njegovu nalogu doći u Opatiju. Uglavljeno je za jedan i za drugi slučaj, pak ti izaberi i javi mi brzojavno na Rieku. Ovaj drugi takodjer važna osoba i on spravan doći čim javim, ako ti ne bi htio u Peštu. Dakle: Ako za Opatiju brzojavi: »Pozdravi Viktora Cara«; ako ža Peštu brzojavi: »Primio sam pismo«: U jednom ili u drugom brzojavu označi i dan kad ćeš doći na Rieku, ali svakako par dana prije, da mogu javit, event., da može doći. NBS 116
