ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 102

Naši na Rieci vrlo su veseli, da je tako svršilo i da to činom dokažu zaključilo se, da se sazove glavna skupština dioničara Riečke Dioničke Tiskare, na kojoj će se predložiti, da se kapital tiskare podigne na 40.000 Kruna, emisijom novih 200 dionica po 200 Kruna. Ovaj će predlog biti sigurno primljen na gl. skupštini jednoglasno. Od ovog novca položit će se daljnjih 9500 K. za kauciju (Ugarski zakon zahtieva za list koji svaki dan izlazi kauciju od 20.000 Kruna. Država plaća na polog 5%>). Zatim će se kupiti neke mašine, strojevi za lie van je slova najmodernijeg sistema tako te ćemo već prvog poljeća imati sve u redu. Sa strojevima za lievanje slova prištedi se na rad(noj) snazi do 40%'. Riečki Hrvati vrlo su zauzeti, da odgovore povjerenju i položaju što će ga sad ovo razkršće zauzeti. Da stvar bolje uspije rekoše mi, da nastojim bar V

4 dio dionica novih placirati medju imućnije Hrvate u Dalmaciji, pošto to donosi ev. posla tiskari. Ovaj novac bit će koristonosno uložen, tiskara sada dobro radi, a u buduće će i bolje. Prve dvije godine nije imala dobitka, ali ove će već dati neki dobitak, jer se sve počelo koncentrirati k njoj i jer »Novi list«, koji je prošlih godina ostao zadužen u tiskare, danas je aktivan, te joj dug odplaćuje. Dobro bi dakle bilo, da bi Borelli

2

, Katalinić

3

, Didolić i t.d. i t.d. kupili, kad bude, nekoliko akcija. Na upravi tiskare jesu najbolji poslovni ljudi na Rieci, pravi hrvatski Židovi, koji rade uzorno i solidno, te mi nije bojazni. Cim tiskara ide bolje i meni je bolje, jer oni mi, po našem ugovoru ne smiju računati tisak iznad prosječne ciene na trgu. Danas ga računaju koliko njih stoji, ništa više, a tako će bit i u buduće dok list uhvati korjenja. Za mene je dakle kao da je tiskara »moja«. Večeras idem u Zagreb, da ugovorim — ako uzmognu s drom Heimerlom

4

. Njemu, ili tko bude ev. drugi, ali najbolje bi bio on, treba osjegurati na listu eksistenciju, te da kao član uredničtva »Nov. L.« i stalni mu urednik — dopisnik iz Zagreba sebi gore stvori i politički položaj. Glede jednog na Rieci još nemam ništa. Čuo sam, da bi Marjanović otišao iz Dubr. A možda da bude što i u Zag. Sada imam pune ruke posla, da provedem, pak te molim, kad bi ti što pisao glede Dalm., da bi dao nekome da obavi, te mi informacije posije. Sad bi mi nužno trebale adrese prodavaona novina po većim dalm. gradovima. Uprtio sam se u vražji posao. A imam neku, na što u Spljetu nisam pomislio: papir! Prošlog ljeta bio je papir vrlo jeftin, upotrebiv zgodu kupio sam ga 200 kvintala (dva vagona) izručivo kroz 12 mjeseci u obroke, za današnji format. Pisao sam tvornici, da mi ga stornira. Ako ne htjede pristati mogla bi ga preuzeti »Kruna« čiji je format jednak (ako ju kupite). Dao bi ga vrlo jeftno kako ga ne bi mogla dobiti drugdje. Pozdravi Joza i primi pozdrav. 1 »Vi(j)enac«, literarni časopis od velikog značenja za hrvatsku književnost: okupljao je najbolje pisce. August Senoa mu je bio urednik od 1874—1881. Izlazio je u Zagrebu neprekidno od 1869—1903, kasnije s prekidima. 2 Borelli Vranski Manfred, veteran narodnih borbi (Filip-Jakob, 2. VIII 1836 — Zadar, 20. I 1914). Pravne nauke studirao u Padovi. U prvim redovima zadarskih narodnjaka; jedan od osnivača Narodne čitaonice u Zadru (1862), žarišta hrvatskog političkog i kulturnog života. Od 1876 član Dalm. sabora, od 1879. Carevinskog vijeća, gdje se najviše posvećivao privrednim pitanjima. Potpisnik manifesta od 1903. protiv bana Khuena iako član Gospodske kuće Carevinskog vijeća. Prvi predsjednik Zemaljskog gospodarskog vijeća, začetnik zadrugarskog pokreta u Dalmaciji, član upravnog odbora Zemljišno-vjeresijskog zavoda. Zaštitnik hrvatskih društava; posebno potpornog društva za siromašne đake hrvatskih osnovnih škola. Više o njemu v. »Narodni list«, 1914, br. 6. *