ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 94

Vaše t3.ubesr.n0 pismo iz M'ljH.aka — ako nisam do danas odgovorio, oprostit ćete, kad se etfetite, da imam lekcije. A ove mi godine zadavaju mnogo posla, jer čitam koje što novo. Nije samo to, već i onaj gramatički posao dovršavam, kojim sam bio i Vama zadao posla. Dakle — da se pravi bog ima pod titlom pisat, a krivi bozi bez title — to će ipak biti norma slovenskog uma! Jadne mi mudrosti, koja kako znate još danas drži milijune Rusa u raskolu. Poslije bjesnila, koje je zavladalo kod nas radi crveno-bjelo-modre ili crveno-modro-bijele zastave, ja se više ničemu ne čudim! Što ću da Vam pričam o mojem putovanju?- Bio sam vrlo ljubazno svagd. e priman, po Srbiji pratio me prijatelj Milićević, taj živi Baedeker i prof Stojanović. »Bratuški« u Sofiji primiše nas vrlo srdačno. Bogami oni napreduju gotovo i odveć brzo. Jer da im u Sofiji trebaju upravo onako visoke kuće, kako nama nesrećnicima u Beču, toga moja prosta pamet ipak ne uvidja! Moji bi dakle ideali prije bili u Biogradu, nego li u Sofiji; ali naša braća Srbijanci mogli bi ipak biti nešto manje »gemüthlich«, t. j. uz lijepe, male, jednokatne kuće, mogli bi imati kaldrmisane ulice, brojene i naimenovane kuće, uregjeni muzej, bolju veliku školu itd. itd. Naš prijatelj Stojan Novaković učinio je dobar utisak na mene, kao ministar na filologa. Srbija nema ni u kojoj javnoj stranci toliko intelegencije, da bi čovjek kao Stojan bio za odmet. Da sam ja srpski kralj, kao što hvala bogu nisam, tjerao bi te ljude dotle u jedan tor, dok bi se upitomili te zajedno složno radili! Čitam sada našu istoriju literature 15, 16 i 17 vijeka. Govoreći o našim crkvenim pjesmama.

— a to su nam najstariji primjeri narodnim jezikom pisanih stvari — sjećao sam se Vaše lijepe nakane, da sastavite naš hymnologium. Jeste li i koliko u tome napredovali? Ja bih drage volje, da imam malo više dokolice, uzeo prikupljati to blago. Vi za cijelo znate, da je u Zagrebu Valjavec izdao čitav tom (20) rappresentazioni

... Nemate li Vi i od te gragje štogod? Ta vi ste onaj, koji svega ima! Šaljem Vam ovo pismo na Cetinje; ako ste u Dubrovniku, vratiće ga onamo. Gdje mu drago Vas našlo, neka Vam donese naše srdačne pozdrave. "Svi mi, i staro i mlado, želimo Vam puno zdravlja i »humora« (ili »jumora«). Šaljem Vam i dvije knjižice. 99. Beč 9. VI 1898. O fonografu i fonografskim ispitivanjima našeg jezika, 0 Milanu Rešetaru, o stipendijama za proučavanje južnoslavenskih govora. Iz pisama, koja pišete prijatelju Jirečeku, vidim, da ste još u Parizu. Dopustite, da se poslužim tom prilikom da Vas za nešto zamolim. Ja sam Vama već jednom, mislim, govorio, kako bih htio doznati, u koliko služi francuzima kod dialektoloških istraživanja fonograf. Iz knjige g. Abbe Rousselot vidim, da u Parizu ima čitava laboratorija instrumenata za mjerenje čovječjeg glasa, čovječjeg govora. Kako smo mi daleko za njima zaostali! A megjutijem ja bih htio upotrebiUi priliku, gdje je naša bečka akademija dobila nešto sredstvi za takova istraživanja, da izbijem odatle što više koristi za naš jezik. Moj zet (Rešetar) prošle godine izučavao naglas (akcenat) u Crnoj Gori, ove će godine obaći u istom pitanju Boku. Kako bi. dobro bilo, da on može ponijeti sa sobom fonograf, ali takav koji zbilja može reproducirati sve potankosti izgovora. Sva moja raspitivanja po Beču ne dovedoše me k svrsi. Ovdje ima nekakav Phonographen Depot najniže sorte, koji za naučne svrhe nije upotrebljiv. — 94 —