ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 88

dodjem u Pariz. Ove godine nema upravo nikoga od poznatijeh u Berlin, te sam se već zaželio prijateljska srdačna razgovora. Budite mi zdravo i veselo. Bilieške: si) Jagić misli na diplomate, koji su trebali prisustvovati Berlinskom kongresu 1878. godine. 87 Berlin 8. VII 1878. Poziva Bogišića na objed. Ja sam zaboravio sinoć Vam reći, a poslije me moja gospođa za tu nemarnost ukorila, da se samo sobom razumije, ako ne biste s velikom diplomatskom gospođom objedovali, da Vas mi zovemo k svojemu stolu da nam budete mili gost. Mi objedujemo poslije 3će ure t. j. između 3 — 4. Proščajte do svidanija. 88. Varaždin 27. VIII 1878. Sa odmora u Varaždinu, o »nijemštini« u Hrvatskoj, o okupaciji Bosne i Hercegovine. Na Vaše pismo odgovaram Vam istom iz Varaždina — mojega Kekavskoga gnjezdašca, kuda dodjosmo već prije 10 dana — a iz Berlina odosmo već 8 augusta. Putem ustavi jasmo se u Pragu, Beču i Gradcu. U Beču vidjeh Miklošića. Koncem mjeseca polazimo u Zagreb, t. j. upravo k bratu župniku u okolici, ondje kanim ostati do pod konac septembra. Na povratku što će biti, kako rekoh, negdje posljednjih dana septembra, ostat ćemo opet nekoliko dana u Beču. Hoćemo li ondje već zastati Vas? Kad bi to bilo, Vi biste nam prijavili Vaš bečki adres bilo u Zagreb poste-restante bilo u Beču kod bieloga Vuka (Weisse Wolf) im Alten Fleischmarkt, gdje mi redovito ostajemo kada smo u Beču. U Hrvatskoj, koliko sam do sele vidio, mnogo se jede i još više pije, inače ne rade gotovo ništa. Niemština cvate kao i prije u društvenom životu. Od okupacije Bosne nadaju se »veliki Hrvati« blaženstvu ma tko dalje vidi od nosa, boji se da će se i ondje uvriežiti gospodstvo ugro-njemačko kao tobožnji viši kulturni elemenat. Bio sam kod Utješenovića (Varažd. velik, župana), koji jé sada puno zabavljen dostavljanjem »voršpana« u Bosnu te se nema kada baviti ljudima, kojih to ne zanima kao mene. Govorasmo i o vama. Jeste li čitali onu perfidnu kritiku Leontovičevu

82 na Vaš zbornik? Evo Vam prijateljstva ruskoga. To je vriedan pendant k bljuvotinama Makuševa na Jirečka. Srdačno Vas pozdravljamo — te želimo se vidjeti s Vama gdje bi to god bilo. Bilješke: 82) Bogišić je za kritiku prof. Leontoviča rekao, da nosi »lični karakter pod krinkom naučnog tona i interesa«. (Vidi bilješku 35 i 42, uporedi »Spomenica dr. Taltazara Bogišića«, 1938., str. 49). — 88 —