ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 64

Ja ću ostati još bar mjesec dàna gdje sam sada a dalje u Beč i Prag. Ako Vam mogu čime služiti — izvolite mnome disponirati. Iz novina razabrah, da se već nahodite u dičnoj Crnoj Gori — a jamačno ćete skorim u Beč — — možda s knezom. Dr. Rački otputova ovih dana u Dalmaciju. Moja Vam se žena duboko klanja. 64. Odesa 19. IX 1873. O »nesretnim ekstremitetima slovinstva«, o zadevicama i spletkama protiv Bogišića na Sveučilištu u Odesi. Ništa mi ne pišete i tako ne znam gdje je naša korespondencija zapela. Valjda ste primili moje pismo iz Praga kao odgovor na Vaše, što me ne bješe zateklo više u Zagrebu. K onomu što Vam ondje napisah o neugodnim »ispitanijama«« u Zagrebu, mogao bih Vam isto javiti i za Prag, ali k čemu ponavljati vazda istu kukavštinu tih nesretnih ekstremiteta slovinstva. Ja ostadoh u Pragu do konca naših (t. j.

4

ruskih) ferija, a poslije sam evo već mjesec dana u slavnoj Odesi. Sjedim još jednako u gostionici, jer nijesam ove godine htio, kao prošle kudgod se smjestiti, da nas ne nadje i opet kakva nova nesreća. I tako ću ove godine živjeti bar na '»Monzennou« ulici! Istom je mjesec dana — a već i opet počeše na našem univerzitetu nove istorije. Gospoda »jestastvenici« zavadiše se medju sobom kao Velfi i Gibelini: Valjc contra Sečenov-a sovjet se i preko volje povlači s ove i s one strane u nemilu ličnu razmiricu. Najklasičnije je kod toga vladanje predsjednika, o kojega totalnoj nesposobnosti vi ste jamačno već iz davna osvjedočeni. Taj gospodin reć bi da njuši kako praviteljstvo smera preko budućih »imenovanih« rektora zadobili veću vlast nad universitetima: i on se već za rana trudi dokazati, da je gotov biti takovo »orudie«. Uz tu podlost nije moj čovjek i bez zlobe — i to znadete. U posljednjem zasjedanju iznese pravljenje pitanje pred sovjet, nema li se B-g-š-ću

56 obustaviti plata, tak kak on preko roka komandirovke ostaje za granicom u djelu, koje se ne tiče universiteta. Motor toga bješe u pravljenju sam pretsjednik, a u. sovjetu dokazivaše potrebu toga zaključka njegova jeka — Potl

57

... Ali što se dogodi. Zahtijevalo se, da se pročita »visočajšeje« razrješenje i tu stoji jasno, da B-g-š-ću •ostaje i unapredak plata. I tako Voljski i Pavlov suzbiše taj novi mukli atentat na Vašu poštovanu osobu — a pravljenje morade s dugim nosom povući svoj predlog natrag. Bijaše riječ o tom, kako bi se željelo doznati, dokle Vi mislite ostati u Crnoj Gori. Privatnim putem pozvaše me Vaši prijatelji da Vam o tome pišem; ja to i činim, prem da im već u naprijed rekoh, da ne znam možete li Vi to već sada kazati. Ja bih bio ovdje — za nevolju — zadovoljan, kad već nije nigdje bolje, a u domovini pogotovo nesnosno. Ali da Vam iskreno kažem, sa svime sam osamljen, ove godine još gore no prošle; ja ne mogoh do sele naći ma upravo ni jedne žive duše u krugu našega zavoda, ka kojoj bi me privlačila kolika tolika simpatija. Još mi je najmiliji Voljski, kao čovjek posve pošten, k soža— 64 —