ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 58

stinje živi. A braća »slavjanofili« tako su plemeniti, da vele: mi te nijesmo zvali da ovdje proučiš Rusiju pak da budeš danas sutra svojim iskustvom domovini, i općem slavenstvu koristan, no da oslabimo tvoju rodnu stranu, a ti da nama rabotaš! Zar to nije »blagorodno« Slavjanofilstvo! Ja vidim, prijatelju dragi, da naučan čovjek nema ovdje budućnosti, ako je po nesreći uz to Slaven — đa sam Niemac — e tada bi me psovali i rugali se, ali najposlije imali preda mnom respekt; ali ovako niti ćeš ugoditi Niemcu kao protivniku svega slavenskoga već a priori, niti ruskom čovjeku, koji je suviše aristokratičan no da bi priznavao drugoga Slavena sebi ravnopravnim. To su Vam rezultati mojega dojakošnjega iskustva. Pisah Vam u posljednjim pismima, da je izdanje Vašega djela zapelo: ponudih se, da idem ako me želite kamo toga radi naputiti — ali Vi ne odgovor ate. Pisah Vam o mojim stvarima, kako bih ih rado iz Zagreba naputiti u Odesu, ali neznam na koga, a Vi ne odgovarate ni na to. Najposlije umolih Vas što će biti s »pođjemnim dengami«, a vi i opet šutite. Quid hoc sibi velit nescio. Jamačno nijeste moga pisma primili. Dajte, boga Vam, oglasite se, da bar znamo gdje ste. Kuda mislite preko ferija? valjda u Beč? A što svjetujete meni! Ne će li biti prekasno, da dođem u Qde:u koncem julia? Neki dan pisa mi Daničić, da je Vaše djelo

47 već dovršeno te će se s Radom razaslati: živili! čestitam. Ja žalibog ove godine neću ništa publicirati, jer mi se je vrieme tako rascijepalo na druge poslove. Ali čim se namjestim u Odesi, valjat će opet raditi, da tim glupim Rusima pokažemo, da se ne brinemo puno za njihove vzgljade. - Ovih dana pisah po savjetu Sreznevskoga g. rektoru pismo, gdje ga prosim da potjera riešenje mojih putnih novaca — ako Universitet ne da tražiti ću ovdje. Švabama da va ju svašta, a mi slavenski prosjaci ništa. Bijah u gospode Deljanova i ministra: primiše me vrlo »učtivo«. Pozdravlja Vas srdačno moj maleni zbor —svi se već zaželjesmo oprostiti

. toga ciganskoga života, koji ovdje vodimo. Mi smo živi i zdravi — valjda nam zdravlju prija umjerena hrana, koju ovdje jedva podnosim, te se već siti nagladovasmo. Ala ću se ruskoj kuhinji osvetiti, kad jednom opet dođe red na hrvatske kolače i hrvatske pečenke. * Prijatelj Katallnić .dolazi k nama svake nedjelje -— jadni Janko mora čamiti u Kronstadtu. Ja ću ako ostanem ovdje, poslije 1. Maja promjeniti kvartir: među tim ostavit ću u kući svoju, novu adresu. Ne bojte se dakle, pismo će me već naći, tek ako vi htjednete pisati. Bilješke: *«) Grigorovič V. J. (1815-1876) u ono vrijeme bio je profesor slavistike na sveučilištu u Odesi. 47) To djelo vjerojatno su: »Pisani zakoni na slavenskom jugu«, koje je izdala Jugoslavenska akademija u Zagrebu 1872. godine. 58. Petfograd... 1872. •O dobavi knjiga u Petrogradu za Bogišića koji je u Odesi. Čim mi javiste želju universiteta, potražih i Sreznevskoga koji mi ne umijede nikakova savieta udieliti i Larnanskoga, koji mi preporuči govoriti s Kožančlkovim. Ja obadjoh nekoliko ovdašnjih knjigo-prodavaca prije no što :se obratih Kožančikovu, da čujem ih mišljenje. Većina ih neće ni đa čuje o — 58 —