ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 41

33. Varaždin 25. IX 1870. Smrt Jagićeva oca, neizvjestan odlazak u Rusiju. Mišljenje o ruskoj filolo~ giji, suradnja s Miklošićem. \ Prije nekoliko dana primih Vaše pismo, poslano mi ovamo u Varaždin, kamo dođoh već prije 5 nedjelja, potjeran teškom bolešću očevom, koja je njegovom smrću svršila. Obiteljske dužnosti i kojekakvi poslovi drže me još jednako ovdje te ću se istom oko 10-15 oktobra moći vratiti u Zagreb. Na prijateljskom staranju za moju osobu presrdačna Vam hvala: čim su redji pravi prijatelji, kad čovjeka kakova ma i malena neprilika snađe, tim su mi­liji i vredniji, a kao obično tako se i u mene obistinjuje, da sam našao najiskre­nijih simpatija najdalje u svietu, a najmanje kod kuće, gdje sam najbliže. O koracima, koje je nauman Sreznevski učiniti, nijesam dovoljno obaviešten: on me tek uvjerava, da će se za mene zauzeti i ja mu po želji poslah popis moje dojakošnje literarne radnje, pače i po jedan eksemplar od svake rasprave, ali u koju će svrhu to on upotrebiti 28 , ne bih znao reći, jer mi sam odkrio nije a ja ga ne smijem pitati. On me jednako zove, da dođem u Peterburg, ali ja se držim Vašega savjeta, da na prazno onamo ne dolazim, jer je teš­ko na tuđem pragu milostinju čekati. Iz pisma, koje mi jednom Sreznevski pisa, uvid jam, da ste posve dobro karakterisali rusku nauku, kadno rekoste da imaju najviše interesa za real­ne nauke; jer i u filologiji po riječima samoga Sreznevskoga vole puke tek­stove nego li disertacije i studija. Ja. htjedoh poslati onamo za rusku akade­miju jednu monografiju, strogo-filologijskog sadržaja, ali iz rieči Sreznevskoga razabrah, da bi njemu što drugo milije bilo i tako odustah od nakane te pos­lah moju raspravu Miklošiću, koji je odobri i preporuči, da je na njemačkom jeziku štampam. Kod toga sam i ostao te mislim, da mi to u očima Rusa neće škoditi, tim više čim je i u njih filologija, kako i ne može drugačije biti, sa svim ovisna o rezultatima njemačkih istraživanja. Kako ne znam, što je nauman Sreznevski učiniti, ne mogu ni reći što na ono što je nakana Vaša: svakako i na Vašoj pripravnosti liepa vam hvala. Na nijesam morao naglo u Varazdm poći, bio bih Vam sam već prepisao statute koje želite: ovako moradoh odgo­diti dok se vrati mlada inteligencija u Zagreb, a to će biti sada, te za 14 dana nadajte se, da će biti posao dovršen '•— svakako ću ja prije transkripciju pomno porediti s originalom. Rački ode prije 8 dana s biskupom nekuda u Njemačku, vratit će se polovinom oktobra. Ovuda ne biva ništa takova, što bi Vas po na po se zanimalo — naša li­terarna radnja spava, jer su ferije. Veber 2a postao kanonikom te će se sada po svoj prilici svake dalje radnje odreći — nije ga ni šteta. Vaše je posljednje pismo negdje .otvarano bilo: na čast im bilo!. Bilješke: 28) Sreznjevski je u to vrijeme nastojao da u Petrogradu isposluje priznanje dokto­rata Jagiću, pa je radi toga tražio njegove rasprave. (Vidi o tome P. Skok. o. c, "str. 31). 29) Jagić misli na Adolfa Wefcera Tkalčevića, koji je u to vrijeme bio redoviti član Akademije. - — —41 —

Next

/
Thumbnails
Contents