ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 370

foi značilo težak propust i štetu na uštrb općedruštvenih interesa i ne bi se nikako moglo opravdati. Temeljnu osnovu za to usklađivanje, predstavljaju programi, savezni i republički, naučno-istraživačkog rada u oblasti historije kroz petogodište 1962-1967. godine. Zato smo ovdje i naveli sadržaj tih programa i popis tema koje oni sadrže. To je dovoljan osnovni putokaz u snalaženju kod pitanja koja će arhivska građa biti najviše tražena u tekućem i slijedećom periodu rada, pa stoga treba i fondove koji takvu građu sadrže prvenstveno unositi u liste prioritetnog sređivanja, po kojima se onda izrađuju godišnji operativni programi rada na sređivanju građe u arhivskim ustanovama. Ako smo ranije više načelno i u općim linijama govorili o potrebi ovoga usklađivanja procesa rada u naučnim i arhivskim ustanovama,

11

) sada se nakon donošenja saveznog i republičkog programa naučno-istraživajkog rada, ovo pitanje sasvim konkretno postavlja, Ovo više nije tek neki samo načelno naglašeni imperativ, već je sada potpuno konkretni zadatak, sasvim konkretizirana društvena potreba. Izvršenje toga zadatka treba da pokaže stvarnu vrijednost naše arhivske službe. U sprovođenju spomenutog usklađivanja svakako će biti potrebno više zajedničke sarađnje >i koordinacije između historičara i arhivista, njihovih ustanova, stručnih udruženja i si., nego li što je to dosada bilo. Nesunjivo će i Savjet za naučni rad SR Hrvatske sa strane naučnih organizacija, a Republički sekretarijat za kulturu i Arhiv SR Hrvatske (kao centralni matični arhiv) s druge strane, trebati također da temeljito vode računa o spomenutom usklađivanju, u maksimalnim' granicama koje postojeće stanje i mogućnosti arhivske službe i njenih ustanova to dozvoljavaju. Sigurno je da će se u okviru nastojanja za realizacijom svih zadataka koje pred arhivsku službu postavlja perspektivni program naučno-istraživačkih radova često isticati te objektivne okolnosti i mogućnosti arhivskih ustanova. Naglašavat će se da bez rješenja niza pitanja kao što su smještaj, oprema, kadrovi i materijalna baza, sve arhivske ustanove ne mogu zadovoljiti svim zahtjevima koje spomenuti perspektivni program postavlja. U okvakvim napomenama ima i bit će sigurno dosta tačnosti. Sigurno je da će biti prilično slučajeva nemogućnosti preuzimanja arhivske građe, s terena u arhivsku ustanovu, zbog pomanjkanja spremišnog prostora, a prema tome da odnosna građa ne će moći biti ni sređena ni pristupačna istraživačima. Isto tako će biti slučajeva da se svi fondova, pa i neki važni za obradu tema iz perspektivnog programa neće moći kroz petogodište 1962-1967. god. uzeti u posao ni u pravcu samog osnovnog sređivanja i si. Međutim, činjenica je da se uz dobru organizaciju posla d u okviru mogućnosti koje budu postojale, može izvršiti ipak mnogo toga. Od dobre organzacije posla, ponavljamo, i dakako uz prethodno pravilno planiranje rada i postavljanje perspektivnog programa sređivanja i ostalih poslova u arhivskim ustanovama, u mnogome zavisi rješenje navedenih pitanja. S druge strane usmjerava jući pravilno svoj rad, prema tekućim i perspektivnim naučnim i drugim društvenim potrebama naše će arhivske ustanove moći odlučnije i organizovanije da postavljaju prema zajednici i svoje zahtjeve za rješenje gorućih pitanja smještaja, opreme, kadrova i materijalne baze, jer svi ti zahtjevi počivaju na konkretnim obavezama koje su im date, odnosno koje su arhivske ustanove preuzele prema naučnim i drugim društvenim potrebama naše zemlje, potrebama koje su našle svoje mjesto u programima rada potvrđenim od naj11) Vidi upr. »Arhivski vjesnik« sv. I str. 586; sv. IH str. 438, 442 i 448. — 370 —