ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 326

I pored činjenice da gore navedenim historijskim događajima nismo ni izdaleka dali potpuni odgovor na ranije postavljeno pitanje o sazrelim (Uslovima za revoluciju, njih je ipak bilo potrebno što iscrpnije iznijeti, jer će nam gore tek dotaknuta pitanja moći dati orijentaciju u analizi i proučavanju glavnog problema ove radnje tj. o revolucionarnom naroda nom pokretu u Lici u vrijeme propasti Austrougarske Monarhije i stvaranja nove jugoslavenske države. Pokret stanovništva Like, tog najsiromašnijeg, kulturno i ekonomski najslabije razvijenog dijela Hrvatske, u vrijeme potpunog političkog, državnog i vojnog sloma habsburške monarhije i istovremenog »ujedinjenja« 1918. u državu Srba, Hrvata i Slovenaca dobio je po svim svojim obilježijima naglo revolucionarni zamah. To je potrebno naročito istaknuti tim više, što je ovaj revolucionarni pokret i na području Like, kao i svi slični pokreti na ostalim područjima države SHS već u svojim prvim oblicima dobio karakter pravog oružanog ustanka naroda protiv nove države, protiv nasilja i terora buržoazije i dvora, policije i žandara, kao i vojnih kaznenih odreda i državnih starih, a ponegdje već novo stvorenih vojnih i civilnih, kao i političkih institucija na ovom području Hrvatske. Naime, »Sve to vrenje u narodu, svi ti pokreti oko Osamnaeste, nalazeći se dobrim dijelom pod utjecajem boljševičkog zbivanja i lenjmističkih parola — bili su antikapitalistički, komunistički nastrojeni, — i njihova puna pobieda značila bi likvidiranje kapitalističkog sistema u Hrvatskoj, uništenje hrvatske buržoazaje kao vlađajuće klase. Hrvatska je buržoazija klasa bila dakle neposredno i teško ugrožena tim revolucionarnim pokretima, koji su se, doduše, nalazili tek u začetku i još izbijali stihijski, neorganizirano i nepovezano, ali su šireći se neprestano i jačajući prijetili da pnd uvjetima daljeg, slobodnog, nesmetanog razvoja provedu, po ruskom primjeru, protukapitalističku, socijalnu revoluciju, koja bi značila potpuno uništenje buržoaske klasne vladavine«. (9) Naime, ratne nedaće i s njima sve ostale povezane nesreće koje su pogađale narodne mase Hrvatske, nisu, logično, mogle mimoići ni područje Like. Baš na ovom području te nedaće izbijale su na površinu svom svojom silinom, tim više što je Lika i onako bila pasivna, siromašna. Neimaština, bijeda, gotovo stalno siromaštvo ličkih seljačkih narodnih slojeva prepuštenih prije, a posebno u vrijeme ratnih godina na milost i nemilost ratnim zelenašima, kojekavim »kaputašima«, izrabljivanju crkve i popova, svi ti momenti,, te činjenice morale su nakon svršetka prvog svjetskog rata, a u vrijeme stvaranja mlade jugoslavenske države, kada se zemlja pored političkih haotičnih prilika našla isto tako i u posebno teškim privrednim prilikama -— zahvatiti svom svojom žestinom i Liku, to najsiromašnijo i pasivno područje Hrvatske. U kojoj su mjeri ne samo tzv. »prevratna« godina 1918, nego i godine prvog razdoblja života nove države bile ispunjene masovnim revolucionarnim pokretima i na području Like, najočitije prikazuju činjenice opisane u originalnim, izvornim dokumentima iz toga vremena, a koje su tadašnji predstavnici tek novo stvorene vlasti upućivali bilo nižim organima u obliku naređenja, bilo pak višim vlastima u obliku izvještaja, telegrama itd. U tim dokumentima svi ti masovni i ' revolucionarni pokreti dobivali su logično svoje posebne nazive, pa su pojedinci, odnosno (?) V. Bogdanov, n- d., str. 118-119.