ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 287
1 — ali je svaka mogućnost otpora bila proigrana, stara »gravamina« hrvatskog plemstva postala isu ponovo osnovni sadržaj njihovih sabora. U biti su istu ulogu odigrali Gašjpar Draskovic i biskup Martin Borković. Draškovići su bili treća velikaška porodica koja se natjecala za bansku čast u Hrvatskoj u XVII st. Suvremenik urotnika Ivan Draskovic vršio je bansku čast sve do 1646, kad je postao palatin. 117 Osim suparništva zbog banstva došlo je 1651. g. do otvorene borbe i oružanog sukoba između Ga'špara i Nikole Zrinskog zbog Trakošćana. 118 Ivan Draskovic, jedan cd palatinovib sinova, zet je ugarskog urotnika i dvorskog suca F. Nadaždija, pa je kao takav stekao i povjerenje Petra. Kako mu je lakovjerni Petar odao neke uvjete koje je poslao Turcima, on je odmah prenio te vijesti I. Wassermannu, a taj dalje u Graz. 119 Ne zadovoljivši se time, on je 29. III uputio caru pismo u kojem ga uvjerava o djedovskoj vjernosti njegove porodice upozoravajući ga na veliku opasnost u kojoj se Hrvatska nalazi. Vodi ga, kaže, k njemu ljubav prema domovini. Misli da bi se Zrinski mogao blagim srodstvima dovesti na pokornost. A »nos regnicolae fidèles m. v. s. 120 subditi« — iako ih je malo — mogli bi caru pomoći da se nisu Vlasi i banski vojnici pridružili s Frankapanom banu. 121 Draskovic je prema vijestima Grimanija od 10. IV počeo oko Save sakupljati čete za borbu protiv Petra, 122 ali su njegovi suparnici, osobito Nikola Erdödy, bili brži tako da je njegovo pristajanje uz cara bilo naplaćeno samo time da je smio kupiti konfisciranu Zrinskijevu Božjakovinu. 123 I on je dakle, znatno pridonio otkrivanju Petrovih planova. Možda se htio dvoru dodvoriti i zbog toga što se dao. .. sam uloviti u buntovne spletke svoga tasta Nadažda. .. »radi čega bijaše za neko vrijeme pao u nemilost kod dvora 124 «. Tako su prvenstveno lični momenti udaljili od Petra još Jednog velikaša koji se nije ustručavao do posljednjeg časa igrati dvoličnu ulogu. On je napustio Petra također tek 30. III na saboru u Čakovcu. Okružen takvim ljudima Petar je morao pnopasti. Utoliko više što je sličnu ulogu imao u uroti i zagrebački biskup Martin Borković. On je doduše išao na dvor kao Petrov pouzdanik, ali je ondje nastupio tako da je Petra gotovo više optuživao nego ispričavao!. On je, naime, otvoreno izjavio da smatra Petra zbog turskog poslanstva i»fur culpabl«, jer-je Bukovački ipak njegov »intimus« i on je morao znati što Bukovački radi u Turskoj. 125 Već je započeo svoj govor riječimo da on kao svećenik ne bi htio da bude tužitelj, ali da je Zrinski ipak skrivio. Sažeo je doduše u 5 tačaka nepravde 120 koje-se nanose Zriniskome i Hrvatima, ah, iako je krivac, Petar se želi pokajati, zato neka mu kralj ih netko od ministara 117. U XVII st. vrše bansku službu iz ove porodice dva Ivana i to Ivan III od 1595. do 1607. (zajedno s GaŠparom Stankovačkim) i Ivan IV od 1640. do 1646. 118. I. Kukuljević, Glasoviti Hrvati prošlih vjekova, MH 1886, str. 184-5. 119. Izprave o uroti, str. 74, 78. 120. Majestatis vestrae sacratissimae — vašeg presrvetog veličanstva 121. Izprave o uroti, str. 122. 122. N. dj., str. 168. 123. I. Kukuljević, n. dj, str. 188. 124. N. dj, str 187. 125. Izprave o uroti, str. 85. 126. Borković je izjavio da je Zrinski povrijeđen što ga ma dvogu ne cijene i ne unapređuju, već mimoilaze; zatilrri, da se radi mnogo protiv »leges et constitutiones reg_ ni«; najzad, general Herberstein počinja »gar zu grosse Exrbitantien vnd Excesa wider seine Vnderthanen«, što je Ion, kao i ostali velikaši dobro osjetio, ali 6e nije zbog pokornosti prema caru tužio.
