ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 286

razgovoriti se s njim -o. »dobru domovine«

102 K. Wolfsberg, Erdödyjev kapetan, proširuje vijesti o Bukovačkom, koji se još uvijek nalazi na turskom teritoriju.

103 Međutim, petrinjski vojnici hvataju T. Pakanovića, haramiju Bukovačkog, koji na ispitivanju odaje mnoge tajne vijesti. No on je naglasio da su banovi saveznici »Rakoczy, Frankopan i svi velikaši Hrvatske, izuzam Nikole Erdödyja, zagrebačkog biskupa i kaptola, koje hoće da ratom podlože«.

104 Erdödy je poslan od štajerskih staleža došao 22. III u Beč.

105 Nosio je preporuku Ratnog vijeća na cara da se njemu povjeri »sakupljanje domaće vojske«.

106 Car je to odobrio.

107 Čini se da je Erdödy hotimično, pretjeravao u prikazivanju prilika, jer je Zorzi, koji prepričava njegov izvještaj, dobio dojam da to čini s namjerom kako bi se dočepao unosnih služba koje su držali Zrinski.

108 Kranjski staleži javljaju Ratnom vijeću »da je Zrinski nakanio najprije Nikolu i Emerika Erdödyja i grofa Ivačkovića (?) napasti.

.. njihova imanja razdijeliti, a njih u Tursku poslati«.

109 Tako da vijest vjerojatno nije istinita, nesumnjivo je da braća nisu mogla od bana ništa dobra očekivati. Zato. je Nikola trebao s »drugim konfidentima,

110 kojima je on (tj. ban) vjerovao« poslužiti dvoru za svladavanje urote.

111 Nagrada nije izostala. »Dueta eximia utriusque (tj. Nikole Erdödyja i biskupa M. Borkovića) fide, devotione, dexteritate atque prudentia sa

e

pe numero comprobata«, on je doduše, »pro interim et provisorio modo« bio 29- III imenovan banom »in militaribus et bellicis«.

112

. Imenovanje je ipak bilo objavljeno tek 3. IY113 Ako su se dakle usprkos svemu Erdödy odazvali Zrinskijevu pozivu za sabor i došli 30. III u Čakovec, onda je to bila s njihove strane proračunata igra, odnosno uhqdarerrje. Ipak, prije nego što je počelo vijećanje, oni su se zbog turskih poslanika povukli.

114 Nekoliko dana prije nego što je Petar s Frankopanom napustio Čakovae, Erdödy sakupljaju vojsku »a favor deh imperatore«.

115 Promotri li se odličan položaj Erdödyja u tadašnjoj Hrvatskoj, lako se može razabrati da im je upravo on nalagao takav odnos prema urotnicima, Oni ne bi u Petrovoj Hrvatskoj mogli zadržati one časti koje su imali, ipa je to bio dovoljan razlog da mu se opru. Vjerojatno nisu računali s tim da će tako pomoći samo »Nijemcima«, koji su zaista kao lješinari razgrabili zrinsko-frankopanska imanja. T. Smičiklas je doduše ustvrdio da »banski namjesnik grof Nikola Erdedi providi odmah sve osnove Nijemaca i napne sve sile da ih suzbije« — pozivajući se pritom na poznatu Nikolinu rečenicu: »Sada ali nigdar treba za patriu stat«

116 102. N. dj, str. 80. 103. N. dj, str. 81. - . 104. N. dj, str. 82. 105. N. dj, str. 98. 10G. N. dj, str. 103. 107. N. dj, str. 104. 108. N. dj, str. 124. 109. N. dj, str. 105. 110. Izraz konlident nema ovdje ono značenje koje mu danas dajemo, nego znači osobu povjerenja. 111. N. dj, str. 112. 112. N. dj, str. 116 Rački upozorava da je original te isprave otvoren tek 1857. g. N. dj, str. 118. 113. N. dj., str. 138. 114. N. dj, str. 129. 115. N. dj, str. 168. 116. Poviest Hrvatska II, Zagreb 1879, str. 193. — 286 —