ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 283

Takva je slika bila lažna i zbog toga što se o hrvatskom seljaku tog vremena kao o jedinstvenoj nacionalnoj grupi može govoriti jedino u oncm slučaju ako se time želi označiti on an seljački svijet, koji živi u političkim granicama Hrvatske. Jer je dovoljno da se baci samo letimičan pogled na urbare ili urbarske ugovore, koje je za XVI i XVII st. sakupio R. Lopašić, pa da se uvjeri kako su migracioni valovi nacionalno upravo u to vrijeme stvarali nevjerojatno šarenilo Hrvatima se u to vrijeme nazivanu ponajviše »doseljenici iz prekokuoske Hrvatske,, koji iz gubi še svo^e zavičajne zemlje uslijed provale turske,

82 jer se još uvijek na terenu razlikuje »orsaa slovenski« od »Hrvata«, klasičnog poima prekokupske srednjovjekovne Hrvatske. Na takvo razlikovanje upućuju mnogi izvori. Tako ie npr."ban P. Erdödv »naselil sto kuć Hrvatov, ki su od turske sile od Bišća uskočili i pri svićah i pri zvizdah (po noći da ih Turčin neupeti) u naše kraie prišli«.

83 Ali kad se npr. potkraj XVII st. naseliuju na gradečkom teritoriju »BiŠčani«. onda oni pe nose nikakvu pobližu nacionalnu oznaku.

84 Bio je to općenit običaj, jer se ljude ponaiviše razlikovalo i prepoznavalo po prezimenima ili nadimcima, a manie prema nazivu političke jedinice u kojoj su živjeli, ili iz koje su došli. Jurai Zrinski ie npr. 1619. naselio »jednu svoiu pustu goru« u Vrbovcu s »nekaterim Slovincima«, pa je između ostalih Slovinaca razlikovao Matiiaša Kutinščaka samo zato, i er je on »obećal da hoće i na drugih mesteh naseljivati«.

85 Sudeći prema prezimenu Matiiaš ie bio iz Kutine ili kutinskog krala, dakle SI ovin ae. Inače se naseliuju Posavci,

86 »viteški ljudi iz Turak Ivan Putić i Mateaš Baiočević

87

«, Palančani. No možda je u tom pogledu jedna od naiznačainiiih svjedočanstva isprava iz 1666, koju izdaie želinski vlastelin i žestoki protivnik Zrinskih Nikola Erdödy u korist Hotiana. koii se dijele u dviie grupe: na vlaške sinove (Konstadin. Braenković, Vukosav Kambudić, Miloš Jovičić, Tod or Lasić, Štipan Vojvodić, Tomo Kravačan, Vukosin Oči gr ja, i horvatske sine (Petar Ogulinac, Miko Ogulina.c, Martin Cehovi

A Miko Buković. Miloš Poturočakl. I jedni i drugi su doseljenici, koji od svojih »zemalj, Vinogradov i sinokoš« daiu od »vsake hiže dukat jedan. . . vinsko deseto«, a dužni su »služiti« kako .sada i do sada šabliom i puškom«.

89 Što može jasnije ocrtati šareni mozaik ljudstva na hrvatskim vlastelinstvima? Uz starosjedioca kmeta, koii, ako se uopće nekako nar 7i'va, onda ie Slovinac, sJedi doseljenik, koii tek ponekad osim svog prezimena nosi pobližu oznaku: Vlah, Hrvat, Srbin itd. No često su upravo --•orr-jrp^r, n.^pvala krai iz knie» ie Hasetienik d^šao. Tako su na ozaljskom vlastelinstvu prema podacima urbara iz 1642 bila, među ostalima, i ova pezimena: Kranjac, Vlašić, Primorac, Gojmerac, Furjanić, Furlan, Vrbove, Perušić, Ravanšćak, Bosnie, Cerovac, TPuškan, Horvat, Krobat, R2. R. Lopašić, Hrvatski urbai'i. str. 392, bili. 3. 83. Hrvatskim jezikom pisani izvori ne ooznaiu n^ziv Hrvatska, već samo Hrvati. Vidi D. Surmin, Hrvatski spomenici I, MHJSM, J898, str. 132, 146, 155, 165, 193 itd. Hrvatski urbani I. str. 383. 84. N. dj. Str. 387. 85. N. di, str. 391. 86. N. dj, str. 397. 87. N. dj. str. 398. 88. N. dj, str. 401. 89. N. dj, str. 409. — 283 —