ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 28

se je kasnije kod druge svezke Književnika onaj zadnji list pridoštampavao, uzmanjka dakako onih 15 komada, a Vi kasnije videći kako Vam fali jedan list potražiste ovih 15 komada trećega tabaka — i tako eto kod 3 tabaka dvostruki manjak. Ako Vi imate onih 15 komada 3. arka, gdje je jedan list ostao bio prazan, to će Albrecht onaj list po drugi put štampati, inače Vam nepomaže ništa. Svakako Vas uvjeravam, da je on točno posakupio sve do posljednjeg tabaka, što bijaše u njega. Samo ja Vam mogu još jednim tabakom poslužiti iz moga deficita Književnikova. Uz ovaj list šalje se i korektura od errata, te se moli, da dodate, ako još što ima. Pravnik se onaj zove L. Marjanović

13

. On bi već bio stvari se svojski latio, ali Vas moli, da biste pričekali do konca mjeseca, dok izpite obavi: tad će, kaže, marljivo raditi. Za zbirke rukopisne javit ću Vam kad što doznam; znam đa ima toga u Kukuljevića i Gaja. Pozdravlja Vas dr. Rački i prijatelj Gj. Daničić Bilješke: 13) To je Luka Marjanović (1844-1922), koji je iz hrvatskih Časopisa, ođ 1835. pa dalje, ispisivao građu za Bogišićeve pravno-etnološke studije (Vidi o tome »Spomeni« I, str. 68). Po završetku studija Marjanović se bavio izučavanjem crkvenog prava, a pored toga poznat je i kao sakupljač i izdavač narodnih pjesama, pa je o toj njegovoj aktivnosti pisao je Jagić. (Vidi P. Skok, o. c, bilješka 153, Mirko Cerovac »Jedan revni sarađnik Matice Hrvatske«, Zbornik Kolo 1953. str. 395-396). 17. Zagreb ... 1867. • O teškim domaćim prilikama, redaktorskim brigama, Str'ossmayeru, i pravniku Luki Marjanoviću. Nemožete si misliti, kako mi je teško, što sam morao do sada odgađati s odgovorom na Vaše posljednje ranogocienjeno pismo, pak i sada prisiljen sam žalibog, da Vam prijavim samu biedu i nevolju, koja će Vam za cielo onako nemila biti, kao što je meni već sto jada zadala. Ja sam bivši tri godine redaktorom hrv. časopisa iskusio toliko gorkih časova, da sada dobro znam, što će to reći baviti se u nas uređivanjem lista, kad mora čovjek još za sto drugih poslova skrb nositi, a najposlije nezna gdje će ovo gdje li ono smoći. Vi znate da se naša knjiga, ma i najbolja i najjeftinija bila neprodaje onoliko, te bi se mogli bar troškovi pošteno namiriti, kamo li trud spisateljski. Stoga dobismo obećanje od preuzv. biskupa Strosmajera, da će on svake godine dati u ime honorara 600 for. Tako je i bilo prve godine, — druge nedobismo već potpuno, ali opet izadjosmo. Ove godine dobih ja do sele samo 200 for. Već za zasjedanja saborskoga obratdh se na preč. g. kanonika s molbom, da izvoli u biskupa izmoliti još onih 400: biskup obeća, da će nam dati kad se iz Rima vrati. Preuzv. je gospodin bio iza toga u Zagrebu i već otišao, a ja nedobih još ni pare. Možete si misliti, u kolikoj sam neprilici — već sam do 100 for. svoje teško zaslužene plaće poistrošio na manje stvari — a još čekaju silni drugi troškovi da se isplate. U takovih okolnostih molim Vas u samom mojem interesu, da biste bili tako dobri, te pisali pismo na dr. Račkoga, u kojem biste ga pitali, kad ćete moći dobiti honorar, da se izjednače računi s Albrech tom. Tim će se to potaknuti, — 38-