ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 276

smatrati nestvarnima kao i ona Frankulinova«.

49 Ali usto valja dodati i činjenicu na koju upozorava Grafenauer, naime, da se radi 0

1 usmenoj poruci Zmajlovdću prenesenoj vjerojatno od Frankopana, a ne o neposrednoj zapovijedi ili pismu Petrovu Čine se, prema tome, da bi se s obzirom na danas poznati materijal diskusija ipak mogla završiti. Pošto je postalo jasno da se ne radi o hrvatskom seljaku uopće, niti

.0 podložnicima urotnika, već samo o Petrovu odnosu prema vlastitim ljudima, nije teško uo- ' čiti da se nije radilo ni o kakvom smišljenom političkom planu, po kojem bi »oslobođeni kmetovi« imali odlučnu ulogu. Petar zove u odlučnom času ne samo podložnike koji su se dužni odazvati (Vinodolci, Vlasi i Brođani) nego i one na ozaljskom vlastelinstvu za koje je mislio da bi mu se mogli pridružiti. Pritom nije mislio, na slobodnjake na ozaljskom vlastelinstvu! Oni su već imali slobodu! Petar je vjerojatno bio svjestan da njegov poziv neće naići na veliki odaziv. Na to ukazuje prije svega činjenica da on nikad nije pristupio vojničkoj organizaciji ozaljskog vlastelinstva kao što je to

v učinio na primorskim imanjima. Proglas koji su župnici trebah pročitati ili su ga pročitali jedini je znak urotničkog gibanja na tom posjedu. Čini se da to nije slučajno. Karlovački je general sa svojim »žabarima« bio suviše blizu, a vlastelinstvo je tako tipično »nevojnieko«, sa svega 10 slobodnjaka, da se s njima nije isplatilo ništa pokušati. Petar je kao odličan ratnik vrlo dobro poznavao ne samo ratnu vještinu nego i vojničku snagu s kojom raspolaže on sam, a i njegovi protivnici. Samo je nagli i nesmotreni Frankopan u svojoj želji da se što prije obračuna a >plundrašima« ubrzao svoj i Petrov poraz. O tome vrlo rječito govori Petrovo pismo Frankopanu od 21. III.

51 On je, naime, saznao da će po dvije regimente iz Karlovca i Koprivnice poći na njih, pa zato »habt ein wahtsamlbes aug auf Sy«. Piše mu dalje neka izvodi što se događa u Kranjskoj i neka se poveže s Vlasima. Moli ga neka obavijesti Bukovačkog da istovremeno učini »allarma« u Karlovcu i Virovitici i napadne te gradove kako bi »dadurch die Gränizer zu divertieren vnd dass sy disseits nicht zu hiii'fkomben mögen«. Kaniški mu je paša — nastavlja — obećao 4-5.000 ljudi, ali ta bi pomoć morala stići unutar 14 dana, jer kasnije se to (njihova navala na Graz) neće moći izvršiti. Upozorava Frankopana ponovo neka se čuva, jer je generalima dana zapovijed da ga uhvate. Neka piše Bukovačkom da požuri kaniškog pašu, ah neka bude- » vigilant vnd gescheydt«, jer bi to pismo moglo stajati Bukovačkoga života. Uostalom — — završava — ako ja zbog vaše i njegove polaganosti nastradam, onda ste i vi izgubljeni«.

52 Ako se tim činjenicama doda ponovni zahtjev upućen zetu F. Rakocyju dva dana kasnije u kojem ga upozorava da pošalje obećani novac »quia sine hac (pecunia) omnes meae res corruent«

53 — novac što je imao potrošio je na isplatu konjanika — onda se jasno može razabrati da je Petar ozbiljno mogao računati samo s turskom pomoći i s ugarskim novcem, odnosno s Vlasima

54 u Hrvatskoj. 49. O historijskom značeju, str. 123. 50. Vidi JlC 1, 1962, str. 63. 51. F. Rački, Izprave o uroti, str. 96. 52. »vnd wan Ich wegwn Euerer vnd seiner Langsambkeit vmbkhombe, So seyet In auch verlohren«. F. Rački, Izprave o uroti, str. 96. 53. Izprave o uroti, str. 101. 54. Pritom se misli na Vlah — krajišnik u Slavonskoj krajini. — 276 —