ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 274

riju nego autentičnoj ispravi, -koja je sada poznata u cijelosti. Uostalom, da su iste vrijednosti i ostali dokumenti, najbolje svjedoči sada poznati tekst gradačkog Ratnog vijeća caru od 13. III 1670.

34 Naime, prema tom izvoru ban je dao iz propovjedaonice javno objaviti da »jeder seiner vndterhanen (!) solle sich mit einem Pferdt fertig halten auf zu sizen wan man Ime Beuelchen wurde vnd Jene soiten von aller Robath frej sein«. Usporedi li se taj tekst sa Zmaj lo viče vim pismom neće se moći zaključiti da je »ta vijest dobila svoju punu konkretizaciju u' pismu Zmajlovića«.

35 Naime, gradačko vijeće tvrdi da se svaki podložnik Zrinskoga mora prijaviti na službu s konjem, dok je u Zmajlovićevu pismu, kao što se vidjelo, oslobođenje obećano samo onim podložnicima koji će se prijaviti s konjem o svom trosku. Uvjerena sam dakle da konačnu odluku o tome što je Zrinski mogao na svom ozaljskom vlastelinstvu postići neće dati niti njegova obećanja niti obećanje njegovih činovnika, već analiza stvarnog stanja. Već sam 1958. ustvrdila — misleći prema reges tu Račkoga da se Zmajlovićevo pismo odnosi samo na vivodinsku sučiju — da »ozaljsko vlastelinstvo.

.. nije po svojoj strukturi bilo ništa drugačije od ostalih pokupskih imanja. .. To znači da kmetovi na tom vlastelinstvu nisu ni imali konja, jer samo onaj koji služi s konjem izuzet je kao slobodnjak«.

30 Detaljnu analizu vlastelinstva omogućuje opsežni urbar koji je sastavljen svega 19 godina prije urote.

37 Kako' su to godine u kojima nema (turskih pljačka, dakle razloga za veće promjene, može se on s priličnom sigurnošću upotrijebiti kao podloga za opis vlastelinstva u doba urote. Izuzevši »Varaš ozaljski« i »purgariju« ili »sučiju trsku«

38 vlastelinstvo je, uračunamo li i crkveni posjed sa svim vazalima, imalo oko,

599 seilšta.

39 Samo jedna od ukupnih 20 sučija

40 — »purgarija« trska — vršila je, kako je gore spomenuto vojničku službu u ograničenom opsegu, i to čitava općina zajednički.

41 Preostale su sučije plaćale »straževinu« i to obično po 1 libru svaka »hiža«.

42 Međutim, u nekim je sučijama bilo i slobodnjaka. To su: u sučiji Pribići Ivica Ružanić koji »služi na konju i slobodi do volje gospodina, ali daje desetinu vinsku i strnsku« i Jure Medved, koji »drži celo selo 1, služi na konju, a vinsku desetinu daje«.

43 U sučiji Prekrižje sjede na 2 sela »slobcdnjaki na Korica Vrhu«. To su Petar i Juraj Milasinčić i Petar i Mate Muškovac. »Ovi zgora imenovani slobodnjaki na konj ih služe, ne plaćaju ništar, još 34. N. dj., str. 369. ' > 35. N. đj, str. 373. 36. O historijskom značenju, str. 123. 37. R. Lopašić, Hrvatski urbari I, sto. 211-297. 38: »Purgaria Trg« je nekadašnja slobodna kraljevska varoš, koja je 1329. preseljena iz Ozlja na poluotok Ključ. Međutim, trškoj općini nije uspjelo sačuvati položaj slobodnog grada, tako da su Tržani prema podacima urbara iz 1642. gotovo izjednačeni s ostalim stanovništvom ozaljskog vlastelinstva. Ostali su ipak purgari. R. •Lopašić. n. dj, str. 211-219. 39. Račun je pribUžan zbog toga što nisu posebno izdvajana pugta selišta, jer omjer pustih selišta prema naseljenima za pitanje koje ovdje istražujem nije bitan. 40. To su ove sučije (judicatus): s. Kupčlnska, s. Krašićka, Pribići, Prekrižje, Lović i Koruško, s. Vivodinska, Vrhovci, Podbrežje, Pokupsko, Zorkovci z on kraj Kupe, Sipak na cesti, Hrnetići, Oral je i Kobilići, Tomašica, Zavrh, Šenkovac fratarski, s. Brloška, Oštri vrh, (Varaš ozaljski i Purgaria Trg). Ispravljam na ovom mjestu netačan podatak o broju sučija na ozaljskom vlastelinstvu, koii sam zabunom unijela u svom prijašnjem prilogu: vidi »O historijskom značenju«, str. 123, 41 R. Lopašić. n. dj, str. 218. 42. N. dj, str. 221, 224, 227 ltd. 43. N. dj. Str. 229, 230. — 274 —