ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 272

ocjenjivati samo sa stajališta tadašnjega društveno-ekonomskog razvoja«.

19 Valja je dopuniti drugim aspektima urotničke djelatnosti i prije i u vrijeme urote. Mogu li se npr. mimoići urotničke zasluge na kulturnom polju ili Petrova vojnička vještina? Zbog toga sam mislila da mogu zaključiti najzad ovako: »Stavimo li urotnike u njihovo doba —

; što znači: da na njih gledamo kao na djecu svog vremena, sa svim pozitivnim i negativnim osobinama — onda ne možemo njihovu historijsku ulogu u cjelini ocijeniti drugačije nego pozitivno. Naprotiv, njihov posljednji nepromišljeni korak — dakle urotu i ustanak — moramo zbog teških posljedica za Hrvatsku ocijeniti kao negativan«.

20 Na osnovu mojih analiza i rezultata promijenio je B. Grafenauer

21 ponešto svoje prijašnje mišljenje. Međutim, J. Šidaku

2

'

2 je uspjelo pronaći tekstove dokumenata koje smo iz Račkog poznavali jedino po regestima. Donoseći ih u cijelosti, on se opet vratio na pitanje odnosa Petra Zrinskog prema kmetovima u doba urote. Pošto je dao originalne tekstove spomenutih dokumenata, mogao je utvrditi da je Rački neka regesta »gotovo preveo«, dok je tekst Zmajlovićeva pisma Rački »preširoko shvatio«, jer je mislio da se »obećano oslobođenje od 'svake daće i robote' odnosi na svakog podanika«, premda se tako »nagrađuje samo onaj podložnik koji se odazove pozivu s konjem, i to na svoj trošak ... «.

23 Zato šidak s pravom ispravlja i ostale netačnosti u regestima Račkoga. Kronološkim svrstavanjem spomenutih izvora Šidak dolazi do zaključka da je »Zrinski do zaključno 24. ožujka, iako se ponešto kolebao ... ozbiljno pomišljao na dizanje ustanka«.

24 Na osnovu ovih dokumenata on zaključuje: »1. da je Zrinski pozvao na ustanak i kmetove, a ne samo podanike s vojnom dužnošću; 2. da lim je u slučaju ako mu se pridruže sa svojim konjem zajamčio oslobođenje od podavanja i robote, tj. priznao im status slobodnjaka vojnika; 31 da je to učinio javno, preko mjesnih župnika, koji su njegov poziv prenijeli seljacima s propovjedaonice«.

25 Zatim Šidak s pravom zaključuje »da se Zrinski obratio sa spomenutim pozivom samo kmetovima na svojim posjedima.

.. štoviše, da je taj poziv ograničio samo na svoje posjede u Pokuplju (ozaljsko vlastelinstvo) i,' možda, na Primorju« — što sam već ja tvrdila. Međutim, on ostavlja otvorenim pitanje »da h je Zrinski barem svima svojim kmetovima, ukoliko mu se pridruže, obećao neko olakšanje tereta, makar i ne posjedovali konja«, iako u to sumnja, jer .»jedva je moguće da bi kmet pješak mogao biti nagrađen istom 'slobodom' kao i kmet konjanik«. Najzad se 'ipak odlučuje za Grafenauerovo prvotno' mišljenje, naime), pretpostavlja, »da se obećanje 'slobode' moglo kretati između djelomičnog ukidanja tlake i stjecanja punih povlastica 'slobodnjaka'

«.

26 Autor misli da u prilog njegovu mišljenju govore i ostali dokumenti što ih je izdao jer oni »moraju na svoj način odražavati neku određenu zbilju ili 19. N. dj, str. 124. 20. N. dj, str. 126. 21. Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb 1959, str. 760 (lat. izđ). 22. Prilog pitanju odnosa Petra Zrinskog prema kmetovima u doba urote (1670), Arhivski vjesnik III, 1960, str. 367-376. 23. N. dj, srtr. 372. 24. N. dj, str. 374. 25. N. dj, srtr. 375. 26. N. mj. (potcrtala N. Klaić). -»272 —