ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 435

Za čitanje izblijedjelih tekstova mnogo je bolja upotreba ultravioletne lampe ili fotografiranje izblijedjelog dokumenta pod ultravioletnim svjetlom, jer omogućavaju čitanje tih tekstova bez veće opasnosti za sam dokumenat. 2. Dokumente oštećene dugotrajnim djelovanjem vlage, a osobito u prisutnosti morske soli, nije dobro kvasiti dulje vremena u vodi ili vodenim otopinama, jer postoji opasnost da se i onako teško čitljiv tekst ispere. 3. Materijal koji se upotrebljava za restauriranje po postupku laminacije (acetatna celuloza) ne ometa kasnije čitanje odnosno fotografiranje restauriranog dokumenta ni kod običnog ni kod ultravioletnog svjetla. 4. Materijal koji se upotrebljava za restauriranje po klasičnom postupku (svila, škrobno ljepilo) ne ometaju čitanje i fotografiranje restauriranih dokumenata kod običnog i ultravioletnog svjetla, a u izvjesnim slučajevima čak i poboljšavaju čitljivost teksta. Ova ispitivanja nam još jedamput ukazuju na to, kako ultravioletna fotografija ima veliko značenje i za arhivista kojem omogućuje čitanje slabo vidljivih tekstova i za restauratora kome između ostalog može pomoći pri izboru postupka i metode restauriranja. LITERATURA: Koller R. Lewis, Ultraviolet Radiation, New York 1952. Radley, J. A. and Grant, J., Fluorescence Analisis in Ultra-violet Light, London 1954. Totzner Heinrich, Die Photographie in der Kriminalistik, Berlin 1949. Varićak Bogdan, Mikroskop, Zagreb 1956. — 435 —