ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 467

objavljen u sv. 4, na str. 97,-104. O tome se na ovom mjestu ne bi moglo napisati više negoli sadržava prikaz o savjetovanju u Schierkeu. Sastavci iz područja arhivske teorije i prakse objavljeni u svescima IX godišta pokazuju koja su pitanja morala biti objašnjena među prvima. Sasvim je prirodno da se počne sa zadaćama arhivskih ustanova. Bude li se 0 njima pravilno i jedinstveno sudilo, neće moći izostati uspjesi u ostvarivanju opisanog općeg glavnog zadatka. Već je ovdje spomenuto da je IX godište časopisa otvoreno sa sastavkom »Zadaće državnih arhiva u svezi sa sadašnjicom«. Odgovorni urednik Eberhard Schetelich tumači da državni arhivi u Demokratskoj Republici Njemačkoj imaju zapravo danas dvije temeljne zadaće. Jedna je: sigurno spravljati i privoditi porabi arhivski vrijednu pismensku građu iz prošlosti i sadašnjosti. A druga: davanjem na porabu, odnosno vlastitim iskorištavanjem svjedočanstva arhivskih izvora surađivati u povijesnim istraživanjima baš kao i u rješavanju sadašnjih dnevnih problema na političkom i privrednom području. Opisavši što su arhivski radnici već učinili da privedu arhivsku građu porabi za političku povijest sadašnjice 1 za unapređenje narodne privrede, te kako su pomogli u spremanju proslave 40-e godišnjice novembarske revolucije u Njemačkoj i provođenju izbora u 1958. g., utvrđuje da je zbog toga porasao ugled arhivskih ustanova i da su ujedno stečena iskustva koja omogućuju zaključivanje o njihovoj suradnji u društvenom životu. Postoje dobra uporišta da se nastavi u tom smjeru (sv. 1, str. 1-5). Drugo mjesto po važnosti kao da se pridaje poznavanju kako je bilo uređeno i kako se vršilo kancelarijsko poslovanje u pojedinim vrstama organa državne vlasti i samoupravnih tijela i njihovim ustanovama, pa u uredima i poslovnicama privrednih i društvenih organizacija i njihovih ustanova, napose kada se je ono, gdje, zašto i kako'mijenjalo. O kakvoći kancelarijskog poslovanja, dakako, ako je građa iz pisarnice predana arhivskoj ustanovi u dobrom redu, mnogo ovisi koliko će se rada morati uložiti da se konačno sredi prema pravilima arhivistike, i da li će se to moći učiniti uvijek s najboljim uspjehom. Zato Botho Brachmann u svom sastavku »Zur Geschichte der Büroreform« (sv. 1, str. 6-14), u kojem je prikazao prijedloge za preuređenje pruske državne uprave, a onda i nadleštva Reicha poslije 1918. g., i stanje poslije 1945. g., upozoruje da se arhivski radnici ne mogu zadovoljiti time da ispituju samo kako su se u prijašnja vremena vezali spisi i kako se je nadziralo 'kancelarijsko poslovanje. Stalnom im mora biti zadaća da se bave oblicima i načinima kancelarijskog poslovanja, jer u rješavanju tih pitanja njihova suradnja može biti vrlo djelotvorna. Prilog za poboljšanje postupanja sa spisima u pisarnicama dao je Carl Düring u svom sastavku »Die Aktenplangestaltung«, koji je objavljen u sv. 4, str. 115-118. Po njegovu mišljenju kancelarijsko poslovanje nije uvijek dobro iz ovih razloga: službenici nemaju dovoljno znanja o postupanju sa spisima; zatim poslovnici nisu najbolje sastavljeni; i konačno nema spisovnih planova. Svoja razlaganja ograničio je na teškoće pri sastavljanju spisovnih planova. Kao načelno postavlja pravilo da se spisovni plan mora sastavljati prema vrstama poslova i predmeta koji pripadaju djelokrugu pojedinog nadleštva, ustanove, privredne ili društvene organizacije, a ne prema službenim mjestima ili osobama. Preporučuje da se spisovna građa iz cjelokupnog djelokruga podijeli u dva dijela: u opći i u posebni dio. U opći dio pripadaju voditeljski i upravni poslovi, au posebni dio oni strukovnog značaja. Iskustvo _ 467 —