ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 407

XVIII st. pridružuju im se zajedno s austrijskim činovništvom i spisi na njemačkom jeziku. Ta »četverojezičnost« ostat će na snazi u uredova­nju »Uprave Primorskih imanja« sve do njene definitivne likvidacije g. 1776. Pod upravom Unutarnjo-austrijske komore u Grazu ostala su Primorska imanja kroz 57 godina, dakle sve do g. 1749. Tada ih je pre­kupila Bankalna ministerijalna deputacija u Beču, koja je nadzor i upra­vu tih imanja povjerila Bankalnoj administraciji za prihode u. Ljubljani (Banco Geföhlen Administration). Za kratkotrajne ere te administracije (do g. 1754) ostala je struktura uprave i njezino poslovanje u Bakru ne­promijenjeno. Kapetan i potkapetani bili su stranci, a ostalo je činovni­štvo bilo miješano. G. 1754. osnovana je u Beču nova centralna oblast (neka,vrsta pre­teče ministarstva) pod imenom »Dvorskog trgovačkog vijeća« (Hof­kommerzienrath). Tome vijeću podvrgnuta je čitava tadanja austrijska obala od Trsta do Karlobaga koja je nazvana »Austrijsko primorje« (Littorale Austriaco). Vijeću u Beču podređena je također novoustanov­Ijena oblast u Trstu znava »Glavna trgovačka intendancija« (Kommer­zial Haupt Intendanz). Njoj je direktno povjerena uprava nad čitavim »Austrijskim primorjem«. Na čelu te intendancije nalazio se je pred­sjednik koji je ujedno bio i kapetan bakarski. Njega je u Bakru i Pri­morskim imanjima zastupao upravitelj (Hauptmanns Amt Verwalter), a ostalo je činovništvo sačuvalo svoje nazive. 4 Hrvatski staleži nisu se složili s tim najnovijim zahvatom u prava Kraljevine Hrvatske pa su nekoliko puta protestirali protiv toga da se faktičnoj vlasti austrijskih oblasti nad Hrvatskim primorjem pridruži i formalna promjena naziva Primorja u »Austrijsko«. No protesti su ostali bez uspjeha/' Rješenje toga spora uslijedilo je g. 1776. kada je nakon 22 godine takova stanja reskriptom ukinuta Tršćanska intendancija, a njoj podređena područja »Primorskih dobara« dodijeljena dijelom Kraljevini Hrvatskoj (čitavo područje s desne strane Karolinške ceste u pravcu Karlovac-Rijeka), a dijelom Vojnoj krajini (kraj s lijeve strane Karolinške ceste). Tom od­lukom ukinuta je faktično i uprava Primorskih dobara i zaključeno djelovanje te uprave kao oblasti. Slijedeće godine (1777. 5. IX) promijenila je carica Marija Terezija svoju odluku o pripojenju Bakra i ostalih mjesta s lijeve strane Karoline Vojnoj krajini, pa je i njih pripojila Kraljevini Hrvatskoj odnosno no­voustrojenoj županiji Severinskoj. Time je prestalo i djelovanje arhiva odnosno registrature uprave Primorskih dobara koja je kroz 106 godina komorske uprave primala naloge iz Požuna, Graza, Beča, Ljubljane i Trsta. Obzirom na izloženi historijat ovog fonda i na sve promjene orga­na koji su vršili vrhovnu upravu ovih primorskih dobara, pokazalo se * Rački F., Rieka prema Hrvatskoj. Zgb. 1867, str. 4. 5 Laszowski E., Gorski kotar i Vinodol. Zgb. 1923, str. 19. — 407 —

Next

/
Thumbnails
Contents