ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 368

statacijom da su oni nastojali »da — uz .ostalo — nađu oslonac« i u seljaka.

6 Međutim, sva su se ta mišljenja osnivala na regestima Račkoga i tekstu jednog pisma koje je u cijelosti objelodanio R. Lopašić.

7 A kako se to pismo ne odnosi na kmetove, nego na »župane, vojvode, zastavnike i bubnare, desetnike i vse soldate, koi godar su popisani pod knežiju Brodsku«, preostaju najzad samo podaci u regestima Račkoga od kojih je on upravo najvažnije i za rješenje ovog pitanja odlučne sasvim oskudno saopćio. To prije svega vrijedi za pismo ozaljskog upravitelja Zmajlovića župniku u Vivodini Mihajlu Stampf eru od 22. III 1670.

8 Podloživši kritici Šišićevo mišljenje — u njegovu najuopćenijem obliku koji mu je nedavno dao V. Bogdanov

9 — B. Grafenauer je težište svojih izvoda

1

" položio na izvore koji potječu »iz kroga pooblaščencev Zrinskoga«. Od tih »neposrednih« izvora, kako ih sam naziva, Frankulinovo se pismo, po njegovu mišljenju, može »k večjemu« odnositi na »spremembo oblike podložništva iz težje v milejšo<«; Zmajlovićevo pak dopušta, »v najboljšem primeru«, mogućnost »spremembe ,kmetov' v ,slobodnjake'«, ali ne isključuje ni »še manj daljnosežne razlage«. Ali je Grafenauer i te svoje zaključke oslabio pretpostavkom »da Zrinski sam s tem ni imel neposrednega opravka« i da su se »te vrsti pozivi

... v resnici pojavili sele tedaj, ko se je Zrinski že pripravi jal na kapitulacijo«. Povrh svega »je pa formulacija teh pozivov vsej prej kot jasna«. Nadovezujući na ove kritičke primjedbe Grafenauera, Nada Klaić je ponovo provela analizu svih sačuvanih podataka,

11 ali je pritom pošla s gledišta, »da se ne možemo obazirati na one izvore, koji ni danas nisu poznati u svom izvornom obliku već samo u regestima«. Kako je s pravom odrekla Frankulinovu pismu svako značenje za rješavanje postavljenog pitanja, a »danas još uvijek nedovoljno poznatom obećanju« Zmajlovićevu umanjila važnost, u načelu ispravnom, konstatacijom da je »struktura vlastelinstva tada, kao i ranije, bila takva, da je glavni prihod vlastelina sačinjavala radna snaga podložnika«, ona je na kraju zaključila da se sva ta obećanja, učinjena podanicima Zrinskoga, mogu »smatrati nestvarnima«. 8 J. šidak u ocjeni »Fragmenta iz kulturne povijesti XVII stoljeća« od J. Škavića, Historijski zbornik VI, 1953, str. 132. 7 Novi prilozi za ipoviest urote bana Petra Zrinskoga i kneza Franje Krste Frankopana, Starine 24, 1891, str. 51/2, br. XIII (pismo kapetana F. Frankuliina brodskom župniku Jur ju Pipiniću, 8. IV 1670). 8 Rački, n. dj., str. 97, br. 140. 8 Bogdanov je to najprije učinio na savjetovanju historičara u Zagrebu potkraj 1955, a zatim u članku: Historijsko značenje urote Zrinskih i Frankopana, u knjizi »Likovi i pokreti«, Zagreb 1957, str. 7—47, ne ulazeći u analizu izvorne građe na bojo

1

} se to mišljenje osniva. 10 Iznio ih je u obliku oduže bilješke uz izvještaj o savjetovanju, spomenutom u .prethodnoj bilješci, u Zgodovinskom časopisu IX, 1955, str. 236 i 237. 11 O historijskom značenju Zrinsko - frankopanske urote, Historijski pregled IV, 1958, str. 115—126. — 368 —