ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 293
vijeku otišao je u zaborav poradi dugotrajnih i krvavih borbi protiv Turaka. U XVI i XVII st. spominje se često u dokumentima oppidum Sisek, ali je "to bila prazna riječ bez sadržaja. U XVIII st. Sisak ima tri godišnja sajma, nekoliko trgovaca i obrtnika, pristanište brodova i skladišta za robu, dovezenu lađama, kirurga i apotekara, ali većina stanovnika su seljaci. Zato gospoštija smatra Sisak svojim običnim selom (pagus, possessio). Konačno na početku XIX st. odlučuje Kaptol podići Sisak na trgovište i podijeliti mu statut. Već je 1807. sastavljen projekt o budućem trgovištu, ali zbog napoleonskih ratova i drugih teškoća tek je 1822. izrađen regulacioni plan Siska koji je 1828. stupio u život. Prema reguiacionom planu trgovište je imalo dobiti nekoliko ulica i oko 250 gradilišta (tenuta intravillana) na prostoru između mosta na rijeci Odri i trgovačke ceste kod tvrđe i između Kupe i starog rimskog zida. Kako su seljačke kuće u starom Sisku stajale na obali Kupe, gdje je trebalo rezervirati mjesto za gradnju trgovačkih skladišta, donesena je odluka da se seljačke kuće presele. Sreća je bila što su te kuće bile uglavnom drvene, pa ih je bilo lako razložiti i opet složiti. Koji su od seljaka podložnika htjeli postati građani trgovišta, premjestili su svoje kuće iz jedne uli,ce Siska u drugu, iz ulice uz Kupu u ulicu dalje od Kupe, iz tzv. I ulice u tzv. II, III i IV ulicu. Međutim su mnogi od seljaka željeli ostati i dalje podložnici gospoštije pa su iz Siska odselili u susjedna sela. Tako Logomerec 4 kuće, Komarec 2 kuće, Jagetić, Gregec i Cvetnjć, KljuČec, Marčec, Ćuk 3 kuće, Brigljević i Pavlaković u Galdovo, Berek, Curić, Rogan i Lacković predijalci u Pračno, Lovas i Sopić 2 kuće u Odru, Hatić, Ćuk 2 kuće, Ključec, Lovrić, DuŠić u Vurot, Lovas u Žabno, Berek, Brigljević, Lovas i Marec, Pavlaković, Ćuk, Ključec i Hrušković 2 kuće u jazvenik, Jošić, Stojanović, Ćuk i Lončar u Stupno. Dakako, nije sve to bilo bez teškoća i troškova. Gospoštija je svakoj obitelji morala u novom selu od napuštene i alodijske zemlje dati toliko koliko je ona ostavila u Sisku. Osim toga, iz svoga skladišta građevnog materijala gospoštija je dala željezne čavle da bi se kuće i druge zgrade mogle nakon preseljenja staviti u prvašnje stanje. Prema regulacionoj osnovi gospoštija je nastojala osigurati svakome građaninu ne samo gradilište i bašču nego također po koju oranicu i livadu (tenuta extravillana). Zato je mjernik Zelenka imao doista mnogo posla, a posao je i godinama trajao. Građani su zemljište uzimali na otplatu, ali tek na koncu 1838. bilo ih je toliko da je Kaptol mogao izdati povelju o osnivanju trgovišta. S kupljenim zemljištem mogli su građani slobodno raspolagati, ali su poput.cenzualista morali plaćati svake godine svotu u gotovom novcu tzv. census terragialis dominalis razmjerno veličini zemljišta. Gradeći kuće građani su se morali strogo držati regulacione osnove, da bi trgovište imalo što ljepši vanjski izgled. Za gradnju su mogli upotrebiti iskopane rimske cigle, ali dragocjene predmete trebalo je predati Kaptolu jer se za njih zanimao Narodni muzej u Budimpešti i sebi ih svojatao. Građani su bili isključeni od regalnih prava i prava na dr— 293 —