ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 290
mimoišao trgovce i obrtnike u Sisku i borbu za njihove povlastice, jer je to pitanje za sebe i zahtijeva poseban studij. Za pisanje ovog prikaza poslužio sam se gradom Kaptolskog arhiva koja se nalazi u četiri skupine: Protokoli, Acta Dominu Sisak —Sela, Acta Sessionum Capituli i Extractus Dominiorum. Arhivska je grada upravo preobilna, oko 30 velikih protokola, 200 svežanja spisa, odn. nekoliko tisuća pojedinačnih dokumenata. To je obilje grade svakako tražilo veliki napor, jer je trebalo odabrati ono što je bitno i važno. Ovaj prikaz po svojoj obradbi i svrsi nije ni znanstvena ni stručna povijesno-ekonomska radnja, nego građa priređena na poseban način i s posebnom svrhom, a ta je, kao što smo već rekli, da historičare ekonomiste što konkretnije informira o velikom obilju dragocjenih podataka za izučavanje ekonomske historije sisačkoga kraja u prvoj polovici prošloga stoljeća, a zatim da početnicima, u prvome redu studentima, pomogne pri čitanju i proučavanju arhivske građe. Objavljena je građa iznesena zbijeno i kratko, samo ono što je bitno i važno, da bi se prištedjelo na prostoru i da bi se oslobodili stručnjaci ekonomisti od gubljenja vremena na čitanju preopširnih, nevažnih tekstova u arhivskim dokumentima. Što je ovdje dano na pedesetak strana, to u izvornoj građi iznosi i nekoliko tisuća strana u stotini omašnih svežanja. Posao što ga arhivist historičar radi za ekonomista historičara ima svagdje u svijetu svoje mjesto i cijenu. Ostaje jedno teže pitanje: da li je potrebno odn. da li je moguće sve iznesene podatke potkrijepiti odgovarajućim signaturama arhivske građe? Najveći dio upotrijebljene arhivske građe »Acta dominu Sisak —Sela« jest doduše dosta dobro kronološki sređen, ali do sada nije signiran. Zato signature nisu mogle biti naznačene. Međutim iz samoga teksta prikaza dobar će arhivist lako pronaći odgovarajuću arhivsku građu, a to je za samu stvar posve dosta. Prikazujući stanje Sisačke gospoštije u prvoj polovici XIX st. držao sam se sistema odn. rasporeda kojim se uprava gospoštije godinama služila pri sastavljanju godišnjega inventara. Učinio sam to zato da studentima i drugim početnicima što više olakšam snalaženje i čitanje dokumenata. Jasno je da ondašnja kancelarijska i knjigovodstvena šablona ne odgovara današnjoj i da nije dovoljno sistematska. U pogledu terminologije držao sam se suvremenoga hrvatskoga prijevoda, uglavnom iz vremena 1845—1860. Pojmovi, kao što su »urbarijske daće«, »desetina« i si. uzeti su tačno iz inventara i drugih dokumenata, a i inače odgovaraju stvarnosti. Možda su ti pojmovi u nekim »urbarima« i »naredbama« nejasno izraženi, a sigurno je da su ih naši publicisti često puta loše objasnili. U ovom se prikazu nalazi i podataka koji su za ekonomista nevažni, ali su dragocjeni za etnografa i historika političke povijesti. Trebalo je svakako i njih podsjetiti da razna arhivska »Oeconomica« nije uvijek samo čista oeconomica, nego u njoj ima dokumenata i širega značenja.
