ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 282
i raspadanje. Izvjesne plijesni hrane se i nečistoćama na papiru. Plijesni mogu tako uništavati papir da on s vremenom postane tamno smeđ, krhak i konačno se raspada u prašinu. Pri svemu tome naglo raste kiselost papira, jer te plijesni stvaraju organske kiseline. Kao primjer može poslužiti jedna vrsta plijesni koja na papiru stvara bijelu ili svijetlosivu razgranatu opnu koja potpuno prekriva tekst, a sam papir postaje na mjestima gdje se plijesan razvila smeđ i lomljiv. Ta vrsta plijesni nađena je i u spremištima Državnog arhiva u Zagrebu, a razvila se na nekim dokumentima iz skupine »Općina Rasinja«. Dugotrajnim djelovanjem vlage i plijesni na dokumente dolazi katkad do djelomičnog raspadanja, a istovremeno i međusobnog sljepljivanja pojedinih listova papira. Rastavljanje tako slijepljenih listova otežano je time što je papir na slijepljenim mjestima jako slab i krhak uslijed djelovanja plijesni. Oštećivanje dokumenata putem nlijesni uvijek je popraćeno stvaranjem raznolikih mrlja na papiru. Plijesni ne samo da stvaraju mrlje, nego stvaraju i opne svojih kolonija (nakupina) koje onda prekrivaju tekst, uništavaju ljepilo i vlakna papira. Opne i posip koji su vidljivi na površini papira sastoje se u najvećem dijelu od spora plijesni. Međutim vrlo često sama kolonija plijesni nije vidljiva, nego se njena prisutnost opaža samo po mrljama koje su one uzrokovale. Te mrlje su u stvari razne obojene supstance koje izlučuju plijesni. Pigmenti koje stvaraju plijesni vrlo su postojani, vrlo intenzivno bojadišu papir, a vrlo ih je teško ukloniti,, barem onim sredstvima koja se mogu upotrijebiti, a da se ne ošteti papir ili tekst. Te mrlje su obično raznih nijansa crvene boje, žute, sive,- sivoljubičaste, zelene, smeđe ili orne boje. Često puta su ti obojeni dijelovi papira krhki i rasnadaju se. Za razvoj plijesni potreban je izvjestan stepen vlage u samom papiru. Samo pod tim uslovima počinju se spore uspješno razvijati. Sadržaj vlage u papiru ovisi u velikoj mjeri o vlažnosti okolnog zraka. Kolebanja u temperaturi i vlažnosti stvaraju povoljne uslove za razvoj plijesni. U vrlo suhom zraku zaustavlja se razvoj plijesni, njihov micelij ugiba, ali spore ostaju žive još dugo vremena, često puta i nakon nekoliko godina one mogu pod povoljnim uslovima stvoriti novi micelij/" Već je prije spomenuto da prašina u svom sastavu obično sadržava spore plijesni. Međutim ona može osim spora plijesni sadržavati i neke mineralne čestice koje sa vlagom — vodom mogu stvoriti mineralne kiseline koje onda oštećuju papir. Isto tako zrak, osobito gradski zrak, može sadržavati sumporni dioksid ili znatno rjeđe klor koji su štetni već i sami po> sebi, a osobito u prisutnosti vlage, jer stvaraju mineralne kiseline — sumpornu ili solnu — koje mogu jako oštetiti i papir i pergamenu. :: " Micelij — vegetativno tijelo plijesni koje se sastoji od velikog broja razgranatih tankih niti — hifa.
