ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 260

i Hercegovini«, a svi ostali svežnjići, u kojima su tematski smješteni podaci koji su služili za sastav referata, dobili su zajednički naslov »Građa za izvještaj Vjekoslava Spinčića od 3. X 1912. o odnosima u Bosni i Hercegovini«, prvi svežnjić sa oznakom rimski jedan, drugi svežnjić rimski dva itd. Da bi svaka arhivalija dobila svoje određeno mjesto u omotu ili svežnjiću, potrebno je još odrediti dataciju te arhivalije, ako ju nema, budući da se arhivalije unutar jednog svežnjića i omota slažu hronološki pa i u onom slučaju da su arhivalije složene tematski ili po predmetu. Već u slučaju da postoje dvije arhivalije istog predmeta unus tar jednog omota, redoslijed će biti diktiran po pravilu hronološkim načelom. Određivanje datuma treba biti, logično, što preciznije po mogućnosti s oznakom dana, nijeseca i godine, ali svakako barem godine. Kod korespondencije, na primjer, koja je složena strogo hronološki, pis.ma koja su sasvim točno datirana na osnovu nepobitnih argumenata, dobivši svoj datum postanka, dolaze na odgovarajuće mjesto prema danu, mjesecu i godini, a isto i ona koja su potpuno datirana, ali bez sasvim pouzdanih argumenata, dobivši datum sa oznakom upitnika, pisma pak koja su datirana nepotpuno na primjer samo mjesec i godina, dolaze po redoslijedu posljednji iza posljednjeg datuma istog mjeseca, a ona sa oznakom samo godine, na kraj iza posljednjeg zastupanog datuma iste godine, bez obzira da li su datirani sa upitnikom ili bez njega. Ovakav postupak treba primijeniti i kod građe u omotu i svežnjiću, naravno tako da svaki omot i svežnjić započne s najstarijim datumom. Često je slučaj da se i sami omoti i svežnjići slažu hronološki, jer tako diktira nužnost radi osiguranja jasnoće u razvoju jedne problematike koju prikazuje jedan određeni skup omota i svežnjića. Stoga je jasno da treba datirati i same omote i svežnjiće, ako nisu datirani. Oni uz svoj naslov, koji obuhvata čitav pojmovni sadržaj građe koja je smještena u taj omot i svežanj, moraju imati i oznaku vremenskog raspona te građe. U slučaju da se među građom u omotu nalaze arhivalije koje su starije od samog predmeta koji se raspravlja ili dokumentira tim omotom, ti, tom sluačaju vremenski raspon omota ne će uzeti u obzir starije datume, ako su oni na arhivalijama koje služe samo kao alegati drugoj arhivaliji. Na primjer u omotu s naslovom »Borba za slavensko- bogoslužje (1910—1913)«, nalaze se ovjerovljeni prijepisi dokumenata, koji dokazuju da su pape priznavali slavensko bogoslužje u Istri u XVIII stoljeću. Omot je datiran ipak sa rasponom od 1910— 1913, jer dokumenti sa starijim datumom, čak iz XVIII stoljeća, nisu relevantni, budući da su oni samo prilozi jednom sastavu iz tog omota. Pošto je svaka arhivalija zauzela svoje određeno mjesto u omotu, svežnjiću ili još manjoj predmetnoj cjelini, i naslovi sa datacijom odgovaraju sadržaju građe određenog omota i svežnjića, preostalo je da se — 260 —