ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 236

Dobrile (polovica XIX. stoljeća) pa do najnovijeg vremena, a da u taj pododsjek dođu rukopisne ostavštine dvojice biskupa Dobrile i Strka, Baštijana, Matka Mandića, dra Dinka Vitezica, dra Matka Laginje, Karabaića i njegov.

18 Uz taj prijedlog je napomenuo što on još posjeduje od svojih arhivalija u Kastvu, pa da sve zajedno oporukom daje na raspolaganje »Kr. (Zemaljskom!) arhivu u Zagrebu«.

19 Nije poznato da li je uprava Zemaljskog arhiva prihvatila Spinčićev prijedlog, ali je sigurno da Zemaljski arhiv u Zagrebu nije uspio dobiti rukopisne ostavštine istarskih Hrvata osim što je posjedovao jedan dio Spinčićevih arhivalija. Vjerovatno nije to uspjelo ni kasnije kulturno - prosvjetnom društvu »Istra« u Zagrebu, iako je to društvo stvorilo materijalne uslove za osnivanje »Istarskog arhiva« kao posebne ustanove tog društva.

20 Spinčićeva briga oko čuvanja svojih arhivalija nije prestala ni po povratku u Kastav 1921. godine. Opet je on skupljao novo primljena pisma, svoje bilješke i razne druge dokumente. On je pače vodio brigu da se ne bi izgubile dragocjene arhivalije naročito registrature Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru, koja je odigrala veoma važnu ulogu u dizanju prosvjete istarskih Hrvata do 1918. godine. Kada je Istra definitivno spala pod talijansku vlast i kada je prijetila opasnost da bi talijanske vlasti mogle uništiti spise Družbe, Spinčić je 31. siječnja 1921. preuzeo zapisnički registraturu te Družbe od Viktora Cara Emina, Družbinog funkcionera u Opatiji, te predao na čuvanje I. Šimatoviću, koji je bio na radu kod Nadbiskupskog dvora u Zagrebu. Kada je Jugoslavenska matica potajno preuzela brigu nad neoslobođenom Istrom i tako djelomično nastavila rad Družbe sv. Ćirila i Metoda, Spinčić je 11. i 12. srpnja 1922. predao spise Družbe Rikardu Katali18 Spinčić je još jednom pokazao brigu da se sačuvaju arhivi ovih Istrana svojim pismom od 22. I 1931. upućenom Antoniji Cvijić. Tako spominje tom prilikom da se pronađe arhiv tršćanskog biskupa Jurja Dobrile u njegovoj ostavini za koju bi mogao znati Ivan Mandić, namješten kod Zenidbenog suda zagrebačke nadbiskupije u Zagrebu, zatim da se pronađu ostavine Matka Baštijana, koji je bio prvih 12 godina faktični urednik »Naše sloge« u Trstu- i Matka Mandića, urednika »Naše sloge« od 1883-1915, narodnog zastupnika u istarskom saboru i bečkom Parlamentu, za koje bi najviše mogao znati nećak Matka Mandića dr Fran Brnčić, advokat u Zagrebu, Samostanska ulica br. 6, zatim ostavina dr Matka Laginje, advokata u Puli i narodnog zastupnika u istarskom saboru i bečkom Parlamentu, za koju bi mogao dati podatke dr Ivo Ražem, zatim spisi i pisma dr Dinka Trinajstića iz Vrbnika na Krku, koji je više godina bio predsjednik Političkog društva za Hrvate i Slovence Istre i koji je nekoliko godina sa dr Kurelićem vodio narod općine i kotara Pazin te uopće srednje Istre. Dr Trinajstić bi znao i za dokumente dr Dinka Vitezica, prvog hrvatskog zastupnika Istre u bečkom parlamentu. Napokon, Spinčić je potaknuo Antoniju Cvijić da pronađe arhiv »Bratovštine hrvatskog puka u Istri« sa sjedištem u Kastvu i »Družbe sv. Cirila i Metoda za Istru«, od kojih bi za prvi dao. podatke dr G. Dubović, a za drugi (Družbin) Viktor Car Emin (vidi Rkp. o. Spinčić, kut. » 121 pismo br. 27/1931.). in Rkp. o. Spinčić, kut. 117, pismo br. 2/1923. 20 Rkp. o. Spinčić, kut. 120, pismo br. 60/1930. — 236 —