ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 109

državam. b) ponašanje vlade Austrianske u Galiciji u poslu od učiona po što je dobila tu državu u razdijelenju Poljske. Toliko u periodu od Josipa II do Franja Josipa, koliko u periodu ustavnome do dan današnji, c) kakvu uspiehu dobilo je u poslu analfabeta u Galiciji uvedenje jezika rusinskoga i poljskoga (Sve to s'datima statičkijem). d) jedan primjer stila jurisconsulte italianieh XIII i XIV vijeka, n. p. Bartola, Balda, a nada sve Cino da Pistoja. Njiova djela našićeš u biblioteci. Sofizam dalmatinski (jedan medju sto) jest da italiani nijesu se usudali predavati znanosti u svome jeziku do docna, neka su imali jezik doćeran do izveršenosti po Dantu, Petrarki, Bokači. Taj sofizam pada kad se promisli da su u srednjem vijeku znanosti bile Privilegium universitatis skolae, na kojem je bdila Rimska crkva, ne dopuštavajući da se u drugom jeziku uči, nego u latinskome od breviara. Kad je Luter preveo sveto pismo na jezik pučki i dao ga u ruke svijetu tad je svijet pučkim jezikom počeo i misliti i raspravljati i predavati nauke. U Italiji Bruno, koji se prvi usudio pisat o filozofiji italianski dospio je užežen. Takodjer Wanini u Franchii, a i sam Des-Cartes našoje za dobro odnijet glavu u Svečiju. Za to barbarski skolastički jezik gospodovaoje do skora u Universitatima, neka su Dante Bocacio i proći izazivali svoje misli u prelijeponj Talianskoj besjedi. Cino da Pistoja jedan je od najsviesnih jurisconsulte XIV vieka a ipak je preskladni pjesnik da se samomu Petrarki klanja. Da nu da vidimo u kakvom je jeziku taj čovjek predavao svoja stenja Bogme, kmete, evo ti dosta radnja na carini gosparevoj 24. Rijeka dubrovačka [1867.] Niko Veliki Pucić požuruje tražene podatke od Valtazaru Bogišiću. Ima nekoliko da čekam tvoj odgovor. Tvoj me muk straši i sve mi se trabuni da li nijesi se razbolio kao i lani u ovo doba . . . Možda si promislio, da sam ja uzeo Dalmatine troppo in epico, kad sam ti natovario toli teško breme u prošastome mome listu. Baš imaš razlog, i ja vigju da je ludost toliku erudiciju bacat prid prace. Ne čini ništa od svega onega što sam ti piso o Cinu Bartolu etc. Ograničitiću se samo na statistiku analfabeta po državam Austranskijem, na date o Galiciji, koja mi se čini sam primjer sličan Dalmaciji, i na kronologiju vremena, kad su jeziki pučki zauzeli mjesto latinskoga u školam Europeiskijem. Čujem da u Bojemiji to se je slučilo pod Jozefom II bitće i drugovgje u Austriji u isto doba, ali bi hotio znat u pravo godinu tog reskripta. Žudio bi da me čitneš i svud po Europi ali barem po znamenitnome njenoj djela, kad su se stvari tako obrnule. U Italiji po nekijem sonetima Foskola i Alferi rekaobi, da je to slijedilo stoprv pod Francezima. Ali kad zagrmiš s'brojevima s'čislam ostanu kojuni zabajurani. No ako me i hoćeš ostavit gola bez erudicije nemojme ostavit gola bez košulje. Govore mi službenice da sam u tiripitinicam i biće slobodno tako, dakle pošli mi šes košulja col rispettivo conto. Tamo u Beču vri nekakva đistilana demokracija, ja cijenim da je to juha pogrijana. Da bi bilo malo pazara možda bi se raspustili sabori državni, i ja tako izgazio iz ovega brljoga, gje me je vrag napartio usmut. ... — 109 —