ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 547

S. Djurić — Klajn zahvaća problem »Arhiva kao izvora za istoriju srpske muzike« (str. 44-47) naglašujući potrebu prikupljanja građe za proučavanje muzičke kulture kod Srba, ukazujući na ono, što je do sada u tom pogledu učinjeno kod Hrvata i Slovenaca. Predlaže, da se sva »arhivska građa muzičkog karaktera prikupi na jednom mjestu«. Što se tiče arhiva HPD Kolo, koji se čuva u Arhivu grada Zagreba, a autorica članka navodi ga u jednoj bilješci, kao primjer čuvanja napominjem, da su to tek ostaci ostataka bogatog arhiva ovog tako značajnog pjevačkog društva, koje je u našem umjetničkom životu igralo istaknutu ulogu kroz gotovo jedno puno stoljeće, i da je najveći i najvredniji dio njegovog arhiva zajedno sa partiturama razgrabljen i uništen. M. Kićović objavio je vrlo važan prilog »Rukopisi Narodne biblioteke u Beogradu« (str. 49-80). To je kratak sumaran popis veoma dragocjene rukopisne zbirke, koju su počeli nanovo stvarati odmah poslije njezina uništenja. Kako je poznato Narodna biblioteka u Beogradu izgorjela je prilikom barbarskog bombardiranja Beograda 6. IV. 1941. Ova nova zbirka, uz stare crkvene rukopise od XIII. do XVIII. st., pretežno je sastavljena od rukopisa XIX. i XX. st., uglavnom autografa istaknutih književnika, političara i drugih javnih radnika. Među rukopisima iz XVII. st. postoje dva od zagrebačkih biskupa Vinkovića i Petretića o Vlasima (od Petretića je zapravo prijepis N. Radojčića s koncepta, koji se čuva u Jugoslavenskoj akademiji). Među novijim rukopisima nalaze se također spisi L. Vojnovića, D. Domjanića, V. Jagića, R. Katalinića Jeretova, VI. Nazora i Tina Ujevića. U rubrici »Predloži i mišljenja« ističe se vrlo instruktivno pisan članak VI. Stojančević-a »Nekoliko predloga za sređivanje i izdavanje dokumenata iz kneževe kancelarije« str. 95-99). Autor članka postavlja zahtjev za boljim i preglednijim sređivanjem, za grupiranjem s više sistema, a napose predlaže rekonstrukciju kneževe kancelarije kao posebnog fonda. Nasuprot dosadašnjem izdavanju građe kneževe kancelarije, dosta nepotpunom i neizjednačenom, traži on kritičko i kompletno izdavanje, donoseći na kraju izvod iz svog već objavljenog članka u »Istoriskom časopisu« iz 1952, u kojemu je iznio konkretne prijedloge u vezi sa ovim pitanjem. V. Stojanović donosi »Nekoliko podataka o dosadašnjem radu na istraživanju i mikrofumovanju arhivske građe u stranim arhivima« (str. 101-108) Naučni radnici Srbije radili su duže ili kraće vrijeme od oslobođenja do danas po arhivima Italije, Austrije, Mađarske, Francuske, Grčke, Bugarske, Turske i Poljske. Autor predlaže sistematskom ispisivanju i mikrof Umovanju prema jednom općem planu. O »Rešavanju problema konzervacije arhivalija« informira nas V. Vulović (str. 115-117). Danas postoje u Beogradu laboratorije u Zavodu za zaštitu spomenika kulture (od 1849), u Državnom arhivu FNRJ (od 1953) i Vojnoistoriskom institutu. S obzirom da su pokušaji da se pitanje konzervacije i restauracije riješi jedinstveno za cijelu državu, ostali bez uspjeha, pristupilo se osnivanju republičke radionice za NR Srbiju; ali ta zamisao još nije ostvarena. O. J a č i m o v ić piše o »Arhivskoj građi u registraturama« (str. 109-114). Briga o registraturama zauzima jedno od glavnih mjesta u životu arhivskih ustanova u NR Srbiji. Iznoseći iskustva i zapažanja o nastojanju i poduzetim mjerama, — 547 —