ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 544

2V0Jni put arhiva u Hrvatskoj s naročitim osvrtom na Zemaljski odnosno današnji Državni arhiv u Zagrebu. Tekst je kao i u prvom dijelu publikacije popraćen brojnim faksimilima, koji nam zorno predočuju razvoj pisma u proteklih deset stoljeća na području naše zemlje i na području zemalja, koje su s nama historijski bile povezane. Fotokopije nanizane su kronološki, a izabrani su i oni dokumenti, koji su značajniji za našu povijest. Autor je u svom prikazu poredao arhive prema redu važnosti i veličine njihovih fondova. Najviše je prostora posvećeno Državnom arhivu u Zagrebu. U vezi opisa posljednjeg htio bih nešto nadopuniti. Prije svega autor je arhivskoj građi, koja potječe iz godina poslije 1848., posvetio malo prostora. Ne bi se moglo reći, da je ista samo fragmentarno sačuvana. Tako je na pr. arhivski materijal Banske vlade (1848—1852), Namjesništva, StatthalU'rei-a, Namjesničkog vijeća, te zemaljske vlade (1869 —1923) vrlo dobro sačuvan. Osim toga sačuvana je gotovo u cijelosti arhivska građa sudova, koji su funkcionirali na području NR Hrvatske za vrijeme između dva rata i još čitav niz ostalih skupina i zbirki. Ne bi bilo suvišno podvući da kartografska zbirka obuhvaća geografske, historijske i političke karte svih vremena. Karte nisu ograničene samo na područje naše zemlje, odnosno na zemlje, koje su nekad bile u sklopu Austro-Ugarske, već su tu zastupljene i ostale evropske zemlje. Što se tiče arhivske građe, koju je Kbuen Hedervary dao potajno prenijeti u Budimpeštu (1885) - jedan je dio te građe vraćen Državnom arhivu

y

baš u vrijeme, kad je spomenuta publikacija bila u štampi. Očekuje se, da će uskoro i ostali materijal biti dopremljen u Zagreb. . Držim, da bi bilo potrebno da se što prije štampa II. izdanje ove informativne knjižice, budući da od godine 1957. ima već dosta promjena kako u životu muzeja, tako i u onom arhiva (upravo se osnivaju regionalni arhivi, kojima će biti potrebno posvetiti koju stranicu u budućem izdanju ove korisne i pregledne publikacije). Ivan Meden ARHIVSKI ALMANAH Organ Društva arhivskih radnika NR Srbije. Beograd 1958/1. U našoj oskudnoj stručnoj arhivističkoj literaturi svaka nova publikacija predstavlja izvjestan događaj. Prije Drugog svjetskog rata nije uopće bilo publikacije, koja bi tretirala pitanja arhivističke teorije i prakse. Državni arhiv u Zagrebu bio je jedina arhivska ustanova, koja je imala svoj redoviti časopis. Ali on je donosio u prvom redu historijske članke i rasprave, a onda građu, obično fragmente iz pojedinih serija, koje bi objašnjavale ili upotpunjavale neka u ono vrijeme aktuelna pitanja iz naše političke i kulturne povijesti. Ostale arhivske ustanove objavile bi tek povremeno kakovu ediciju (kod nas Hrvata na pr. pokreće početkom stoljeća u Zadru Alačević svoj »Tabularium«, donoseći isključivo građu, no on nije bio dugog vijeka). Međutim članci, koji bi razmatrali pojedina pitanja organizacije arhivske službe ili problematiku rada arhivskih ustanova, izvanredno su rijetki, pa ukoliko ih ima, razasuti su tu i tamo po časopisima ili novi— 544 —