ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)
Strana - 489
nijeti okružnom, odnosno poslije kotarskom poglavarstvu, da ih paginira, prošije crno-žutom trakom i voskom zapečati. Za nabavku knjiga crkvenih duplikata ili »crkvenih« matica troškove je snosilo odnosno crkovinarstvo, a paginaciju je vršio biskupski ordinarijat i on je udarao svoj pečat na njih. Ova naredba o dvostrukom vođenju matica u Dalmaciji postepeno je zanemarena i župnici su u većini slučajeva vodili samo t. zv. »civilne« matice. To osnovno austrijsko zakonodavstvo o maticama ostalo je na snazi do konca II. svjetskog rata. I to, kako je već rečeno, na bazi tabelarnog vođenja, po točno određenim rubrikama, a napušteno je ono narativno, koje je bio uveo Rimski ritual. 14 ) O jeziku, kojim su se imale pisati matice, nije ni s crkvene, ni s građanske strane bilo nikakvih općih odredaba. 15 ) Stoga i vidimo, da su stare matice sad pisane latinskim, odnosno talijanskim jezikom, a sad hrvatskim u sva tri naša pisma, t. j. glagolicom, bosančicom i ćirilicom. Grci pak, koji su se pred turskom najezdom sklonili u Zadar i dobili za svoje bogoštovne potrebe crkvu sv. Ilije, vode svoje matice na grčkom jeziku. Kad se je ta grčka župa pretočila u slavensku nestajanjem ili slaviziranjem grčkog življa, a još više prirastom slavenskog, onda i ova župa u bogoštovlju ima slavenski jezik, koji prelazi i u njezine matice. 16 ) U XIX. stoljeću dalmatinske matice, s obzirom na jezik, kojim su pisane, živa su slika previranja i kulturno-nacionalnog strujanja u Dalmaciji. Tad se s etatističko-administrativnog pojma pokrajine pod utjecajem preporođene narodne ideje prelazilo na nacionalnu orijentaciju. Tu se jasno vidi, kako su pojedini župnici jezik u maticama upotrebljavali prema svom ličnom nahođenju, koje je opet bilo uvjetovano ne samo kulturno-etničkom usmjerenošću odnosnog župnika, već više puta i servilnošću prema držaocima vlasti. Za pravoslavne u Dalmaciji postoji raspis Držav. minist, od 21. prosinca 1861., br. 11609, kojim se izjavljuje, da nema nikakve zapreke, da pravoslavni svećenici u Dalmaciji pišu svoje matice u srpskom jeziku i ćirilicom i da u tom pismu i jeziku daju izvatke iz tih knjiga. U slučaju da stranka traži, ima se dodati tom izvatku i prijepis u latinici. 17 ) 14) I poslije godine 1816. se u Dalmaciji susrećemo s ovim načinom pisanja matica po Rimskom ritualu, ali to samo u maticama, koje su za crkvenu potrebu isključivo neki župnici bili nastavili voditi u prvoj polovini XIX. stoljeća. Ali je to po sebi brzo ugaslo. 15) Sr. A. Griessl, sp. dj., 57. 16) Kod pravoslavnih prije francuske revolucije nije bilo nikakvih propisa za vođenje matica, kako je to javio grčko-istočni Konzistorij u Zadru i Kotoru držav. središnjoj komisiji u Beču 26. studenog god. 1888., br. 1592. Neke parohije da su ih ipak imale. — Sr. Mayerhofer, sp. dj. II, 1118 bilj. 1. 17) A. Nallini, sp. dj. IX, 237. — 489 —
