ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 485

INVENTAR FONDA MATIČNIH KNJIGA DRŽAVNOG ARHIVA U ZADRU Strgačić dr. Ante Nije potrebno mnogo govoriti o važnosti matičnih knjiga za proučavanje prošlosti. Dosta je napomenuti, da su ove knjige od svojih prvih početaka službene knjige, neke vrsti »locus cređibilis« za one fakte, koje registriraju. A to su čin krštenja kod onih starije dobi, odnosno rođenja kod onih najnovijeg perioda, zatim vjenčanja ,i na koncu smrti pojedinih osoba. K ovima su poslije Tridentskog sabora (1548—1563) dodane zabilješke o dijeljenju potvrde od strane biskupa po župama i knjige ispovijeđenih i pričešćenih u uskrsno vrijeme po crkvenim propisima. Iz ove jednostavne službene registracije spomenutih crkvenih čina od strane službenih lica izlazi u prvom redu važnost ovih knjiga za mjesnu onomastiku, patronimike, kretanje pučanstva, podrijetlo i raširenost pojedinih obitelji — i ovomu slično. Uz ovo su matične knjige vrlo često dragocjeni izvor još i za neke druge podatke. Od vremena do vremena se u njima nalazi zabilježena po koja vijest lokalne naravi, kao n. pr. o elementarnim nepogodama, poplavama, udarcima groma i nanesenim od njega štetama, o vjetrovima — pijavicama, koji su u onim krajevima nanijeli velikih šteta, da je pop-matičar smatrao potrebitima predati potomstvu o tom kakvu zabilješku; ili kad nam u slučaju nerodice i gladi donose kakvu zabilješku o cijenama žitarica, vina ili industrijske robe u odnosnom kraju; ili kad zabilježe, da je te i te godine podbacilo ribanje u tom kraju; ili kada pribilježi kakvu vijest političke ili vojne naravi, koja se odnosi na one predjele — i tomu slično. Sve to nas je navelo, da objelodanimo tiskom popis fonda matičnih knjiga, koje se nalaze u Državnom arhivu u Zadru. /z prošlosti matičnih knjiga. Prve vijesti o postojanju matičnih knjiga sežu u III. stoljeće n. e. Još tada su kršćani vodili kod biskupskih crkava posebne imenike krštenih i umrlih vjernika. Katekumeni, koji su imali primiti krštenje, bili su predvedeni pred biskupa zajedno sa svojim kumovima uz popis imena i jednih i drugih. Car Justinijan je polovinom VI. st. u Novel. 74 naredio, da se u crkvenim arhivima imadu čuvati — 485 —