ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)
Strana - 475
za života registrature izdvajao i stvarao nove serije. Istina, za neke od njih uspio je stvoriti i kazala, ali je to bio rjeđi slučaj. Pri sređivanju površno se obazirao na sam sadržaj spisa kao i na detaljnije izučavanje načina njihova signiranja. Tako je bilo dosta primjera, da su spisi jedne serije bili pomiješani sa spisima serije samo zato, što su naoko obje te serije imale slične signature. Međutim on je ipak sačuvao sadržaj mnogih spisa, budući da je ispisao na desetke različitih knjiga (zapisnika, našastara, kazala, repertorija, elenka i dr.). Sve je to, dakako, nestručno sastavljeno, ali može korisno poslužiti, jer se jedino iz tih navedenih pomoćnih knjiga može donekle rekonstruirati sadržaj pojedinih izgubljenih ili škartiranih spisa. Ravnateljstvo Zemaljskog arhiva odobrava u potpunosti njegov rad. Štoviše traži za njega od velikog župana Zagrebačke županije povišicu dnevnice i definitivno imenovanje. 17 ), 18 ) Međutim unatoč zauzimanju sa strane Zemaljskog arhiva Fućko nije dobio definitivno postavljenje, već je do kraja života ostao dnevničar. Zadnja bilješka Josipa Fućka u njegovu »Zapisniku . . .« nosi datum od 27. travnja 1918. Iza toga mu više nema traga. Iduća bilješka je već od novopostavljenog arhivara: »Preuzeto vođenje arhiva poslije smrti svog prethodnika Karla Josipa Fućka, koji je umro 16. kolovoza 1918. u 86. godini svog života, a u 21. u arhivskoj službi, Stevo Petrović, umirovljeni glavni suradnik službenog lista »Narodne Novine«, dana 26. listopada godine 1918.« Nestručnog arhivara Fućka naslijedilo je i opet nestručno lice. Čini se, da je služba u arhivu bila poistovećena sa svakom drugom službom u županijskim uredima, što se konačno i vidi iz čitavog historijata županijskog arhiva. Petrović je poznavao njemački i latinski jezik, te mu u vezi s time ravnateljstvo Zemaljskog arhiva izdaje uredovnu svjedodžbu, u kojoj se između ostalog haže: »... vješt je latinskom jeziku, a ujedno dovoljno upućen u čitanje latinskih isprava, te sastavljanja izvadaka iz ovih. Isti je ujedno potpuno vješt njemačkom jeziku . . . prema tome je isti sposoban za arkivalnu službu.« 19 ) O njegovu radu na sređivanju županijskih arhiva nema uopće nikakvih tragova. Po svemu :>e čini, da je on bio samo obični administrativni činovnik, rukovodilac registrature, a ne stručni arhivski sređivač. Tu dužnost vrši sve do predaje županijskog arhiva Državnom arhivu u Zagrebu 1926. kada atuomatski postaje činovnikom u posljednjoj ustanovi. 17) ». . . jer gospodin Fućko savjesno i marljivo obavlja povjereni posao, koji mu se sa strane ovoga ravnateljstva u potpunoj mjeri priznau mora.« (Reg. DAZ 35/1904). 18) ». . . Kad je nama po županiji zagrebačkoj povjerena uprava i nadzor nad arkivom županije zagrebačke, izvidili smo temeljito vaše djelovanje, te smo ustanovili, da ste zamjernim marom i spremom uredili taj arkiv koji je bio preko mj«re zanemaren i pobrkan. Vi ste u prvom redu velikim trudom uredio spise prema starim elencima, a od neuieđenih •snovali ste nove zbirke i opskrbio ih kazalima.« (Reg. DAZ 228/1912). 19) Registratura Državnog arhiva u Zagrebu 118/1918. — 475 —
