ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 404

ponašanjem, omogućiše da vlada dobije potrebitu većinu za prešnost predloga e da se poveća broj vojnika. Zastupnici: Vuković i Perić, otvoreno, bezobzirno, cinički su izdali narod i svoje birače, jer su glasovali za vladu. Zastupnici: Dulibić, Prodan, Baljak, Ivanisevic, Bulić, Biankini, TresićPavičić, Bjeladinović, Ivčević, onaj dan ostadoše doma, jer nisu imali srca primiti na se odgovornost svojeg otvorenog izdajstva, s jedne strane; s druge, nisu se usudili vršiti svoju dužnost prama narodu, te se otvoreno protiviti vladi, glasajući proti, i to u ime kulture, u ime nevolje našeg težaka, u ime narodnog interesa! Narode! Tvoji zastupnici su te izdali! Prešnost zakona pripoznata sa samo 2 glasa većine, u Austriji hoće reći zakon glasovan! Da su samo dva od jedanaest glasovali proti, prešnost bi bila odbivena. Znaš li narode što hoće reći mimoići sva ostala pitanja koja su na dnevnom redu i pripoznati prešnu potrebu da se poveća vojništvo? (Hoće reći da je tebi sve sporedno, za da te se usreći i pomaže da osjećaš silnu potrebu davati vojski više tvoje krvi i više tvojeg krvavog znoja. To su u ime tvoje .rekli — glasajući taj prešni predlog, Vuković i Perić -'— to su dozvolili da se od tebe misli ne glasajući proti, svi ostali zastupnici! I tako, narode, kada ti sinovi, u budućim godinama, budu u većem broju odvućeni iz kuće a ti nećeš imati jake mješice tvoje bolje krvi za izrađivati polja i izrabljivati more, te kada će u mnogim obiteljima manjkati glavno i valjda jedino vrelo dohodaka: tada, narode, sjeti se izdajstva sviju dalmatinskih zastupnika! Ali tada sjeti se i socijalističke stranke, jedina koja se bezuvjetno protivi da se cvijet mladosti i jedan miljun kruna dnevno uzaludno žrtvuje za vojništvo, koje ništa ne treba narodu, nego ga dapače gospoda rabe proti istom narodu kada ustaje da steče koje pravo. Vojništvo nije nego jedan dio naroda, koji drži na uzdi drugu polovinu! I baš kršćanski načelnik grada Beča, vođa antisemita ili kršćanskih socijalista, Lueger, rekao je otvoreno da vojske nisu samo za braniti se od vanjskih, prekograničnih neprijatelja, nego osobito proti unutrašnjem neprijatelju. A znaš li, narode, tko je taj unutrašnji neprijatelj? To si ti, narode, čim ustaješ da stečeš svoja prava! Vojska danas glavno služi gospodi proti radnicima i seljacima, kada se bore proti svojim tlačiteljima. Vojska je pucala proti unutrašnjem neprijatelju u Sarajevu, u Osijeku, na Rijeci, u Trstu, u Lavovu, u Pragu, i t. d.!> Eto narode kako ti kosti sole tvoji zastupnici! Dalmatinski narode! Dalmacija i njeni zastupnici nikada, u parlamentu i vani njega, nisu bili faktori napretka i slobode, nego vazda zaprijeka i pogibelj čežnjam velikih sloeva naroda. Dalmacija u socijalno-parlamentarnim borbam, na kantaru važi samo u koliko može satrti napredak i slobodu, a kada Dalmacija dobije štogod plemenitoga, dobroga od opće socijalne koristi, to je znak, da su napredniji narodi, organizovano radništvo drugih krajeva svladali reakciju, a tada blagodati uspjeha njihove borbe, uživa i Dalmacija. — 404 —