ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 245

/ 26. III. smjestili smo se u Radobojsko Strahinje, a drugi dan smo već imali borbu, jer je banda iz Krapine namjerila svoj pravac prema našoj bazi; borbu je započeo I. bataljon, a drugi je nastavio i tako se odbilo neprijatelja. Imali smo 15 ranjenih i jednog mrtvog. Radi žestoke borbe morao se i Štab povući na drugo mjesto na tako dugo, dok se nije neprijatelja odbilo. Ja sam tom prilikom vršio jedno vrijeme dužnost četnog i bataljonskog bolni­čara. Istog dana prebacivalo se ranjenike s devetero kola, koja su bila pravo­vremeno organizirana po okolnim selima. Ranjenike smo kroz noć prebaci­vali dalje za Stari Golubovac (rudnik). Uglavnom sam imao lakše ranjenike osim jedne frakture humerusa, pa se i prebacivanje moglo izvršiti bez većih poteškoća. U teže ranjenike mogu se ubrojiti i dvojica sa prostreljenim plu­ćima, jedan sa prostreljanom patikom. s Rad za vrijeme odmora nije mogao biti tako sproveden kako se to traži, radi stalnih pokreta. Jedino u II. bataljonu održao je sastanak referent sani­teta. Tu je bilo govora o prvoj pomoći te o previjanju. Radi desertiranja mnogih boraca čete su se smanjile na tako malen .broj, da se morao smanjiti i broj nosioca ranjenika i nosila, tim više, što je priličan broj nosioca dezertirao zajedno s nosilima. Tačan broj sadašnjih no­sioca ne mogu Ti javiti, jer ih je svakim danom sve manje. Što se organizi­ranog stanja tiče, ono je vrlo slabo. Prije svega referenti nisu imali boles­ničkih knjiga, a ni spiska dnevnog rada, kako se to tražilo, pa sam ih ja po­malo uveo u taj novi organizirani rad, premda do sada baš ne vidim naročitog poboljšanja u radu. Možda radi stalnih pokreta? Odnos komandnog kadra i sanitetskog osoblja je općenito po svim ba­taljunima kao i u brigadi prilično dobar, čak puno bolji nego sam se nadao kad sam dolazio u ovu brigadu. Komandno osoblje zaista vrlo često dolazi u našu ambulantu i kontrolira rad saniteta. Sanitetskog materijala posjedujemo u brigadnoj ambulanti, kao i u ba­taljonskim u vrlo slaboj .mjeri. Kod Zitomira nam je dosta propalo, jer nam se u brzini i povlačenju prevrnulo sve iz kištre i polupano ostalo na cesti. Tako nam je propalo četvrt litre etera, četvrt litre joda, masti za svrab, alko­hol, spirit, kamfora i nekih masti za rane. Za potrebe ove ambulante bilo bi zgodno da mi što prije pošalješ: chinina nešto, burove tablete, antidysenterica, vate, kakvu mast za rane. HAV, LVII-1, 1-22. Napomena: Papir sa crtovljem, pisano tintom, koncept. Ref. saniteta brigade »Matija Gubec«, sanit br. 12/44. 1 — Još 8. II. 1944. započela je neprijateljska ofenziva s oko 10.000 vojnika na nešto oko 2.500 boraca NOV. Štab X. korpusa i XXXII. divizija morali su se prebaciti na sektor Moslavine. Šibi navada, da su se unaprijed na području Kalnika i Zagorja vodile samo prave partizanske borbe, ali da su jedinice NOV nanosile neprijatelju osjetljive gu­bitke (Šibi, n. d., str. 47). Doista nam i naši dalji izvori objašnja­vaju takovo stanje u Zagorju. 2 — Bio je svojevremeno komandant XXI. brigade 28. divizije. Posebno se je odli­kovao kod oslobođenja Koprivnice, za koju je borba počela 6. XI. 1943., uoči 7. XI. u čast Oktobarske revolucije. Koprivnica je tada bila nakon 36 sati zauzeta uz male žrtve upravo zaslugom Mije Babetka. On je naime uspješno s grupom boraca organizirao li­kvidaciju najutvrđenijih objekata. (Šibi, n. d., str. 38) — 245 —

Next

/
Thumbnails
Contents