ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 209

Zato treba da radni narod u Jugoslaviji oduzme zemlje od grofova, barona, agi i begova, te da preda istu zemljoradniku, jer zemlja pripada zemljoradniku, a ne agama i begovima. Tu cijelj treba radni narod slijediti, jer današnji radnik može samo dobiti a ne može ništa izgubiti. Parlamenat u Beogradu ništa ne vrijedi, za ništa se ne brine i taj parlamenat nije voljom naroda postavljen, pa treba promijeniti po volji naroda. Mora se priznati, da je Protić počeo ukidati latifundije, ali nije do sada mnogo proveo, jer latifundaši još i sada postoje, podjela latifundacije je samo na papiru, dočim je seljak, komu zemlja pripada, ostao i gladan i bos i gol, a zima ide, pa će biti još i gore. Što se tiče valute u Jugoslaviji, ta je sasma propala, jer se za krunu dobiva najviše 20 centima. Politika u Jugoslaviji je separatistička: Srbi hoće za sebe, Hrvati za sebe, Bosanci za sebe, Slovenci za sebe, dapače u Bosni se stvara vladavina po vjeri. Sve to današnja vlada gleda i ne može si pomoći. Kapitalizam u Jugoslaviji je preoteo mah, trgovina sa izvoznicama cvate u Beogradu, te tko imade novca, taj si kupi izvoznicu, pa za nju za par dana steče silne novce, a što je najgore, pustila je vlada slobodnu trgovinu, pa već sada trgovci iz stranih zemalja, a naročito iz Njemačke države kupuju po Srijemu, Banatu i Bačkoj pšenicu po 150 maraka, a to znači 500 kruna u našem novcu. To znači, da će nama stranci sve žito odvući, a mi do zime ostati gladnL Zato bi prava vlada imala takvu trgovinu spriječiti, odrediti i proračunati, koliko žita i životnih namirnica treba zemlja, te višak od toga predati stranim trgovcima. Navada primjere o ministru Ribarcu, gdje je prodao putem jednog prijatelja, Jevreinu izvoznicu i na taj način zaslužio milijune. Izaslanik je ovdje Trebinjca prekinuo i zabranio mu stavljati primjer i zalaziti u osobnosti, već se držati programa. Kritizira nadalje slučaj, gdje je u Beogradu iz invalidskog fonda izvađeno 10.000 kruna i upotrebljeno u druge svrhe, dočim su invalidi prepušteni na ulicu i prosjačenje, te tako zvani heroji, što su dali i žrtvovali svoja uda i sluh i vid, prepušteni su prosjačenju, a njihov fond se troši u druge svrhe. Navada primjer 15 bosanskih siročadi, što su bili u jednom fruškogorskom manastiru zapušteni i gladni. Počeo je govoriti o pokretu i hapšenju do 3000 osoba u Bosni radi komunističkog pokreta, ali je izaslanik sustavio i zabranio mu, da o tom raspravlja. Kritizirao je i to, što narod stoji pod kontrolom Pribićevića obadva, pa se uslijed toga ne može sastajati i govoriti, a za primjer navada i ovu skupštinu, koja je zamoljena, da se održava na trgu i pod vedrim nebom, a ne u 4 zida, i u zagušljivoj sali, ali ipak iz ove sale i zagušljive prostorije neka čuje i Zagreb i Beograd i Sarajevo, što je on ovdje govorio. Pri koncu poziva radni narod Jugoslavije, da se skupi u jednu jedinstvenu Jugoslaviju, koja će se temeljito pokrenuti, ali ne na podlozi današnjoj, gdje vlada kaos, nego na pokret na podlozi socijalno-komunističkoj. Završuje da živi radni narod u Jugoslaviji. U 4 sata po podne zaključeni su govori. — 209 —