ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 202

Na kraju izvještaja navodi veliki župan »... uhićeni su gornji na zahtjev suca istražitelja, jer su u sumnji, da su u savezu sa zasnovanom boljševičkom pobunom kod 41. puka u Osijeku«. 130 Zagreb, 10. IX. 1919. Letak Akcionog odbora Sekcije kućnih radnica Općeg radničkog saveza, kojim se obavještava kućne radnice, da je formirana sindikalna organizacija kućnih radnica. DRUGARICAMA! KUĆNIM RADNICAMA ! sobaricama, kuharicama, služavkama itd. Sestre drugarice! Dok je ovaj svjetski rat s jedne strane otkrio svu golotinju i nepravdu, koja je vladala a i danas vlada u ljudskom društvu, dotle je s druge strane otvorio mlogima oči, izveo ih na pravu stazu, kojom moraju ići sretnijoj budućnosti. Okrenimo se malo i pogledajmo našu braću i sestre, koje rade u tvornicama i drugim poduzećima. I što ćemo vidjeti? Jesu li one — one iste od prije rata? Jel podnašaju teret, hirove i prezir upravitelja tvornice, kao prije rata? Zele li one ostati robljem onakovim, kako prije rata? Ne! po sto puta ne! Naše sestre i drugarice, po tvornicama, krojačkim i kitnjičarskim radnjama, trgovinama itd. stvaraju sebi obranu, a i sredstva za navalu kako bi popravile svoj položaj; stvaraju svoje stručne organizacije. Pomoću njih vode borbu na popravku svojeg položaja. Sestre i drugarice! . x Dok ovako rade naše sestre radnice raznih zanimanja, a da o braći radnicima i ne govorimo, jer oni nam pokazaše primjerom još od prije rata, kojom nam stazom valja poći, zapitajmo tada sebe: »Što smo mi učinile prije, za vrijeme rata, a i sada što činimo na popravku našeg položaja? — Odgovor možemo dati na sva tri pitanja samo jedan, a to je: Ništa! Sestre i drugarice! Kućne radnice! O našem robskom životu znala bi svaka od nas pričati po cijele tjedne. Naš život gori je od vaskolikog radništva! Jer dok njima ubijaju tijelo dugim radnim danom, dotle nama ubijaju i tijelo i duh. Mloga od nas nije niti slutila, kada se morala otputiti u grad da nađe službu, kakova je sudbina čeka: Svaka od nas čim je prekoračila prag svoje gospodarice osjetila je, da je njezinoj slobodici odzvonilo; da će u buduće biti primorana udovoljavati samo tuđim hirovima. Sestre i drugarice! Naše patnje započinju već onim časom, čim smo nastupile prag zavoda za namještanje kućnih radnica. U ovim zavodima započinje tortura nad nama. Tu započinju prvi ropski udarci padati po našim glavama. Na ovom mjestu možemo vidjeti, kako milostive sa nekom strastvenošću obilaze jednu po jednu, koja će joj se svidjeti, a na očima im se može čitati, kako prosuđuju one, koje traže službu: Ova je lijena, ova je ovako va, ona onako va, i odlazi. Dolazi sutra, i tako to ide iz dana u dan. Mnoge opet dolaze ovamo i traže nevine seoske ženskinje, koje su mlade i lijepe. A zašto? O da, tu je ona najcrnja. Milostiva imade sina, koji je 16 godina star, pa mu potrebuje ... a za posljedice se milostiva ne brine, jer će već znati, čim uvidi pojavu posljedica, da podmetne, kako je ukrala ovo ili ono i preda je policiji. — 202 —