ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 164

Oko Vz 5 h i drugi put oko V2 7 h u jutro došla je rulja buntovnika do žandarmerijske stanice u Varaždinu i tražila od momčadi stanice oružja, koje im ova uručiti htjela nije, našto su se buntovnici mirno udaljili od vojarne. Zandarmerijska momčad iste stanice nalazi se sada kod mjestne komande i provađa iztragu proti uhićenim buntovnicima. U puščanom okršaju — koliko se je do sada ustanovilo — usmrćen je na strani buntovnika 1 vojnik, a 5 ih je ranjeno, a od vojnika je 1 usmrćen, a 4 ranjeno. DAZgb PrZV 6-14/4788-1919., prior. K. br. 4967-1920., br. 7872-1919. priložen broju 7871-1919. Napomena: Spis je oštećen uz desni rub, te su slova, koja nedostaju na oštećenim mjestima, ovdje stavljena u zagrade. 103 Varaždin, 24. VII. 1919. Proglas gradskog načelnika povodom pobune vojnika i socijalista u Varaždinu 23. VII. 1919. GRAĐANI ! Nemili događaji, koji jučer zorom iznenadiše mirno građanstvo grada Varaždina, nukaju me kao Vašega gradonačelnika i sugrađanina, da jih ne samo najoštrije osudim, već da Vas bratski pozovem, da svi kao jedan uznastojite, da se ovi događaji u svom zametku uguše. Tako zvani boljševički pokret zarazio je i naš grad i našu okolicu; naše mirno i do skrajnosti pošteno pučanstvo otrovali su pokvareni elementi, kojima nije stalo ni do slobode, ni do mira, niti sreće naše domovine i naše prostrane slobodne države Srba, Hrvata i Slovenaca, već do njihovih ličnih interesa i narodne nesreće. Sramota je prava, da su u našem gradu preuzeli mah s jedne strane mladi sugrađani, koji su se skoro pet punih godina oduševljeno borili za volju Nijemaca i Mađara i u njihovu korist, ali je još veća sramota, da su za svoj prikriveni boljševizam izdali lozinku, da se bore protiv bivše srbijanske vojske, koja hoće da Hrvatsku uništi i proždre. Istini za volju i jer sam dužan, da budem pravedan i nepristran, moram priznati, da je ta lozinka samo jedna opsjena, jedna izmišljotina, kojom se hoće da postigne to, da i naše građanstvo indirektno potpomogne boljševizam i da pomogne neodgovorne elemente u njihovom naumljenom ubijanju nedužnih ljudi i pljačkanju tuđe imovine. Danas više nema vojske niti srpske, niti hrvatske, niti slovenske. To je jedna jedinstvena vojska, vojska kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, koja imade dužnost, da s istom ljubavi, istom ustrajnošću, istom energijom brani kako Srbijanca, tako Hrvata i Slovenca. To je jedinstvena vojska u jedinstvenom narodu, jedinstvenoj državi, koja ne pozna više vjerskih ni plemenskih razlika. Baš radi toga nesmije nitko od nas biti praznovjeran, jer svaki vojnik Srbin, Hrvat i Slovenac, dok stoji u službi, bori se za našu državu, za našu otačbinu. — 164 —