ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)
Strana - 13
vodstva i jedne i druge partije. Iako su ti pokušaji naivni, te imaju zavjerenički karakter, ipak govore o raspoloženju za revoluciju i očekivanju, da -će revolucija sigurno izbiti, Čim negdje započne. Rudari u Ivancu bili su pripremni i čekali su razvoj događaja u Varaždinu, pa da u povoljnom momentu i oni dignu revoluciju. U ovoj napetoj revolucionarnoj situaciji predstavljao je revolucionarnu snagu i »zeleni kader«, koji se nakon završetka rata formirao od vojnih dezertera i onih, koje je vlast progonila. »Zeleni kader« trajao je i dalje sve do konca 1920. godine, odnosno do izbora za Konstituantu. Naime, mnogo se očekivalo od Konstituante, a narod je odricao pravo Privremenom narodnom predstavništvu i vladi da vrši vlast bez mandata dobivenog od njega na demokratskim izborima. Takav stav zauzimala je i SRPJ/k),što je u mnogom smanjivalo revolucionarni polet masa. Posebno treba spomenuti, kako je već na početku bivše Jugoslavije buržoazija koristila nacionalne razlike u svrhu održavanja i osiguranja svoje vlasti. Srpska vojska u hrvatskim mjestima bila je stacionirana u odvojenim kasarnama od hrvatskih vojnika (još su zadržane domobranske formacije, koje su dobile novi komandni kadar), kao što to primjerice bijaše slučaj u Varaždinu. Osim toga bilo je razlike u prehrani i plaći jednih i drugih vojnika, što je izazvalo nezadovoljstvo u jedinicama sastavljenim od Hrvata. Zbog toga se događalo, da su neke jedinice otkazivale poslušnost. 29 ) Također ni srpski vojnici nisu bili zadovoljni i bilo je slučajeva dezertiranja, a neki su čak pobjegli u Mađarsku i to za vrijeme revolucije Bele Kuna. 30 ) Uz to treba ukazati na dokumenat, koji govori, da se komunistički letci rasturaju (u okolici Daruvara) »ponajviše među srpske seljake«. 31 ) Sve to govori, kako buržoazija nije imala povjerenje niti u srpske radnike i seljake, koji su s obzirom na socijalno porijeklo bili jednako opasni neprijatelji za vlast buržoazije kao i radnici i seljaci u Hrvatskoj. Izolacija srpskih vojnika (odvojene kasarne!) izazvala je ponegdje šovinističke ispade, a s druge strane olakšavala je buržoaziji da srpske vojne jedinice upotrebi kao instrument sile i da održavaju red i mir u hrvatskim krajevima. KPJ u prvim godinama preboljeva t. zv. dječju bolest i gubi poneke svoje članove, koji su se našli sticajem okolnosti u njoj, a koji su s obzirom na socijal-demokratsku praksu do Prvoga svjetskoga rata bili skloni oportunističkoj taktici te nisu istrajali, čim su se pokazale prve neprilike i neuspjesi. (Nije slučaj što su se na centrumaškim pozicijama našli upravo predratni socijaldemokrati kao na pr. Bornemisa, Bublić, Majder, Ovčariček i dr.). Nakon oštrijih sukoba radničkog pokreta i buržoazije, a naročito nakon Obznane, mnogi komunisti su otpali iz radničkog pokreta, 29) Dokumenat br. 27 30) Dokumenat br, 33. 31) Dokumenat br. 93.
