ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 144

Seljaci! Zemlja pripada samo vama i nikome više! Radni je narod jedini pravi i zakoniti gospodar života i samo njemu pripada sva zemlja i sva sloboda. Nemojte više, da vas gospoda varaju. Ugledajte se na svoju braću u susjednoj Ugarskoj i velikoj Rusiji. Osnivajte vijeća seoskih radnika i razdjelite sami zemlju. Kako mogu advokati i druga nacifrana gospoda, da riješavaju i dele zemlju, kad je se nisu svojim parfimiranim ručicama nikada ni dotakli? Protjerajte sve te gusjenice sa svojih livada i njiva i postanite sami kovači svoje sreće. Vi sve možete, samo ako budete htjeli! Seljaci ! Ne čekajte od nikoga pomoći! Neće vam pomoći ni pokorne molitve, ni kralj, koji vas se sjeća samo onda, kad treba, da pred njim i njegovim slugama skačete u uniformama kao majmuni ili ostavljate svoje živote negdje u dalekoj tuđini. Vaše oslobođenje — biće djelo jedino vas samih! Seljaci! Imate pred sobom primjer bliske braće u Ugarskoj, koja su protjerala svoje stoljetne gulikože i dala zemlju njenim pravim vlasnicima, onima, koji su je cijeloga vijeka natapali svojom krvlju. Seljaci! Jedino, ako se poslužite primjerom ruskih i mađarskih seljaka i osnujete vijeća seoskih radnika i sami podijelite zemlju bez otštete trutovima vi ćete od dobova zemlje — postati istinski gospodari zemlje ! Rat dvorovima — mirkolibama! Dolje parazitska gospoda, krvoločni oficiri i crni mantijaši! Živio bratski savez radnika i seljaka cijeloga svijeta! Prilog 2 Proleteri sviju zemalja, ujedinite se ! Srbima žuljevih ruku u Vojvodini ! Ne žmurite pred svetlom ! Vašem čovečanskom ponosu upućujemo nekoliko reči. Saslušajte i nas, a ne samo naše klevetnike. Srpska rajo! Sjajem obasuta i na kupljenim bajonetama sedeća naša gospoda — pričaju i preko agenata rastelališe po celoj Vojvodini, kako komuniste hoće Vojvodinu povratiti Mađarskoj. Okruživši nas grubom silom, gustim plastom laži, pa i vajnim socijalistima — gospoda trube o predstojećoj opasnosti od Mađarske i radi odbrane počeše skupljati narodnu miliciju. Radnici i seljaci! Dlanom se ne može zakloniti sunce, pa ni lažju istina, i nama je najzad dopro glas istine! Ne dajmo se zaluditi, ne verujmo gospodi isparfimisanih ručica! Seljaci i radnici u Mađarskoj proteroše svoje hijene — gospodu, postadoše sami kovači svoje sreće. Oraču dadoše zemlju, a radniku fabrike i rešiše: ko ne radi — neće jesti. Oni žele mirno živeti sa svima susednim narodima i kako beogradske novine od 2. maja pišu, beogradska je vlada od Mađarske Vlade Radnika i Seljaka primila notu, u kojoj između ostalog stoji i ovo: »Na teritorijalne nacionalne za— 144 —